taj freyev tekst je nekakav nemušti pačvork rašomonskog tipa, i nije da se tamo baš nešto događa. s druge strane, kostimi i scena su krasni, i uopće ne sumnjam da se neki obožavalac donadinija ili abšimića tamo prekrasno proveo. ono, mrkonjić je napiso kritiku čiji naslov glasi otprilike: perifraza demiurga označitelja, i u tom tekstu se jasno vidi zašto je gospon mrkonjić uživao, a ja nisam; ja naprosto više volim kad se uprizori drama, a ne zbirka pjesama.