U pogano vrijeme, kad je pošast takozvane moderne poezije, koja nije štovala ni metriku ni rimu, harala hrvatskim pjesništvom, Mile budak je u domovinskoj književnosti čuvao i sačuvao oganj skladnog dvosložnog sroka. " Bjež ' te psine preko Drine ", pjevao je Budak u najboljoj tradiciji hrvatske rime, koja je svoj vrhunac doživjela u glasovitim Rimskim ugovorima (1941.), u kojima je i Budakov dio nezanemariv.Ta nisu li u toj nenadmašnoj alegoriji " psine " nenarodni Dalmatinci, morske psine, a Drina plavi Jadran, široka naša južna Drina?