Klokanovo meso prerađivalo se za pseću i mačju hranu a za klokanov rep rekao nam je da je posebni specijalitet u aboriđana. ' Kad aboriđani ulove klokane on odmah ide na vatru, neoguljen i neočišćen tako da kad je jednom napola pečen ili kuhan njegova utroba rasprsne se kao smrdljiva atomska bomba. ' - o primitivnom narodu koji i danas teško prihvaća tehnologiju govori istrijan koji je naučio tek poneku riječ naroda koji i između sebe govori mnogobrojnim plemenskim jezicima tako da je veoma teško naučiti jedan dijalekt.On je pak ostao vjeran svojim istarskim domaćim specijalitetima, svojoj joti, gulašu u kojem se na kapuli ne dinsta klokanovo meso.Više desetak puta vraćao se svojoj Puli, sestrama koje su još tamo ali uvijek sa povratnom kartom.Najsjetnije su mu riječi pokojna oca koje su postale i njegov životni moto a koje su još danas ucrtane u njegovo sjećanje.