Evo me i jutros, na svom radnom mjestu, isprićala sam se sa kolegicom popila kavicu.... i bacam se na radne obveze i pisanje bloga.Danas moja prijateljica čeka rezultate Bete (za one koji ne znaju to je hormon koji se uzima iz krvi a pomoću kojeg se vidi da li je žena u drugom stanju), pošto je to njoj već dugo vrijeme neostvarena želja a isto tako i moja (znam, znam, sad mislite pa koliko dugo kad imam tek 26. g. znam da sam mlada itd. vjerujte sve sam već čula, ali kad tako nešto želiš kao ja ili ona svoje dijete, a to ti je trenutno onemogučeno onda takav problem postaje frustrirajući za ženu, muškarci to tako baš i ne gledaju tragično, barem moj suprug ne, jer smo ja i on vršnjaci i da se njega pita (a nije) ne bi imali dijece prije 30 - e) zaista joj želim da joj ovaj put uspije, možda se u meni javlja neka doza ljubomore (sram me je reći) ali kažu da je to normalno, jer činjenica je da i to meni automacki daje nadu.Imam prijateljice koje nisu udate pa kad s njima pričam vidim da je to za njih problem kao za mene moj, ali ja uvijek mislim (mada ja znam da nisam u pravu) da je moj problem za mene najveći.Tokom ovog vremena zaključila sam da u biti svi problemi prođu ama baš svi, na nama je jedino da se potrudimo da prođu brže i strpljivo čekamo druge probleme.Ja jedva čekam da ovi moji sada prođu i dođu drugi, he he evo za kraj mala šala.A svim ženama koje su u mojoj poziciji želim vam puno sreće, sve će se to riješiti kad-tad Adio...