Njegovi atributi su bili mač zmajske hrabrosti naslijeđen od pradjeda Kadma, okrugli stol kao zemaljska slika Nepobjedivog sunca, te Sveti Gral simbol nikada ostvarene želje Britanaca da upoznaju Krista.

U ono vrijeme tog dana u Rimu se slavio blagdan Nepobjedivog Sunca - Natalis Solis Invicti, u Grčkoj Dioniza, a stari Egipćani su slavili rođenje Horusa.

Ne zovu se badave njihove zgrade " katedrale " i " zupni dvorovi ":) Da, da, gospodo, i ove ce se godine narod veseliti nekoj laznoj prici o nepostojecim dobrim ljudima, jer... zivot se ipak lakse podnese kada se ispostuje ona najsvetija katolicka premisa, " use nase i podase ";) Sretan vam dan rođenja velikog nepobjedivog Sunca, gospodo dollar-katolici;)

Internet je pun stranica i blogova na kojima ateisti promišljaju Božić, a jedna od glavnih teza koja se provlači jest ona da su kršćani od starih Rimljana zapravo preuzeli Saturnalije, svečanosti u čast nepobjedivog sunca, boga Saturna, i pretvorili ih u Božić preuzevši doslovno običaje i simboliku.

Kada je car Konstantin tjedni Dan Sunca proglasio u svom carstvu Danom Gospodnjim (nedjeljom) i zapovjedio da se ima posvetiti uskrslom Kristu, sasvim je logično (sic) da je i svetkovina rađanja Nepobjedivog Sunca (25.12.) postala dan obilježavanja rađanja pravog sunca - Isusa Krista.

Neki će iz ovoga zaključiti da je 25. prosinca, Dan Nepobjedivog Sunca, kristijaniziran.

Kako god ih zvali, njihovo podrijetlo je jasno - kozmički ritam nepobjedivog Sunca.

Dan 25. prosinca kršćani su izabrali za dan slavljenja Isusovog rođendana zato da se kršćanskim blagdanom zamijeni velika svečanost, starorimska svetkovina Saturnalia - dan rođenja nepobjedivog Sunca koji su slavili u vrijeme zimske obratnice.

Iako nema povijesnog dokaza da se Isus Krist rodio baš toga dana, Crkva se odlučila za 25. prosinca, vjerojatno stoga što su kršćani željeli istisnuti pogansku svetkovinu Rođenja Nepobjedivog Sunca u čast Sunca, koja se slavila baš na taj dan.

Rimljani su 25. 12. slavili blagdan rođenja nepobjedivog sunca (veza sa zimskim solsticijem), a kršćani su blagdan kristijanizirali i rekli da se radi o " mladom suncu s visine (započinje ' Mlado ljeto ') " (Lk 1,78).

U poganskom Rimu slavila se 25. prosinca svetkovina rođenja tzv. Sol Invictus - Nepobjedivog Sunca ili kult boga Mitre.

Još je car Konstantin god. 323. dao tiskati kovanice s likom Nepobjedivog Sunca.

Crkva je namjesto Nepobjedivog Sunca istaknula Isusa kao Svjetlo svijeta, kao novo Sunce koje pobjeđuje i uklanja s pozornice poganska božanstva.

U Konstantinovo vrijeme, službena rimska religija bila je obožavanje sunca - kult Sol Invctus ili Nepobjedivog sunca - a Konstantin je bio njegov glavni svećenik.

Tamo je postao admiral rimske flote u Mizenumu, potom zapovjednik rimskih legija u Velikoj Britaniji) gdje se proslavio kao čestiti Castus gdje se je proslavio po maču hrabrosti naslijeđenom od praoca Ilira te okruglom stolu mudrosti simbolom Nepobjedivog sunca oca mitraičke vjerske zajednice.

Pretpostavlja se da se Božić slavi 25. prosinca jer su tada pogani u Rimu slavili Rođenje nepobjedivog Sunca, čija se simbolika svidjela predstavnicima mlade Crkve

Mitra je bio proglašen državnim bogom liku nepobjedivog sunca (Sol Invictus).

Blagdan Kristova rođenja od 4. stoljeća slavi se 25. prosinca, kao novi blagdan istinskoga nepobjedivog sunca s neba.

Pri tome nije toliko važno poznavati kulturološki kontekst (povijesnospasenjsku teološku rekonstrukciju Julija Afrikanskog prema kojoj je Isus začet 25. ožujka, a rođen 25. prosinca, u trenutku zimskog solsticija ili kratkodnevice, čime se nastojalo inkulturirati sržni kršćanski navještaj da je " Riječ tijelom postala " (Iv 1, 14) u rimsku kulturu koja je za zimske kratkodnevice slavila dan nepobjedivog sunca (dies invicti Solis)), koliko je važno poznavati biblijsko-teološko značenje Isusova rođenja.

Još je u antici Isusovo rođenje spojeno s blagdanom Nepobjedivog Sunca, koje postaje nepobjedivi Isus Krist, naše Sunce ljubavi, pravednosti i istine.

Slavljenje Božića nije božanska odredba, niti ima porijeklo u Novom zavjetu.Datum Isusovog rođenja ne može se odrediti iz Novog zavjeta, niti zapravo iz bilo kojeg drugog izvora.. Luka2: 8 - 11 pokazuje da su pastiri bili na poljima noću u vrijeme isusovog rođenja.. samo iz tog se može vidjeti da tradicionalni datum obilježavanja Božića nije točan, pošto evanđelje kaže da su pastiri bili na poljima.. Razlog utvrđivanja 25. prosinca kao božića pomalo je nejasan, ali običmo se smatra da je taj dan odabran da bi odgovarao poganskim praznicima koji su padali u vrijeme zimskog solsticija, kad se dani počinju produljivat, pa se time slavilo ' ponovno rođenje sunca '... U to vrijeme odvijale su se i rimske Saturnalije, praznik posvečen Saturnu, bogu poljoprivrede i obnovljanje snage Sunca. pa se za neke božićne običaje smatra da vuku korijene iz te poganske slave.25.prosinac kad se sunce počinje vračati na sjeverno nebo. poganski poklonici Mitre slavili su DIES NATALIS SOLIS INVICTI (rođendan nepobjedivog sunca). Na dan 25. pros.Aurelije je objavio da je Sunce-bog glavni bog carstva i posvetio mu hram u Campusu Martiusu.Božić potječe iz vremena kad je kult sunca u rimu bio naročito jak..

Mitrin kult ili kult Nepobjedivog Sunca bijaše nešto kao nadomjestak za te iščezle bogove.

25.12 svake godine slavimo dan nepobjedivog sunca

Rođenje Isusa, svjetla svjeta - rođenje nepobjedivog sunca, Uskrsnuće Isusa - ponovo rođenje i simboli plodnosti, sesvete - duhovi - štovanje umrlih... (Mrmolj 17.02.2007., 08:29:27)

Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali nije moglo spriječiti da se mnogo poganskih običaja i rituala iz pretkršćanskog razdoblja po sili inercije zadrži u puku i do današnjih dana - uloga vegetacije, svjetlosti, darova i čestitanja.

Rođendan je to Nepobjedivog Sunca s visine, koje odgoni egzistencijalni strah u svakome od nas.

Neke od tih univerzalnih predodžbi trudili su se uhvatili i okupljeni likovnjaci pokušavajući tako doprijeti do platonističkog ideala koji je s nama povezan upravo zrakama jednog i jedinog Nepobjedivog Sunca

U pretkršćanskom Rimskom carstvu postojao je Dan Rođenja Nepobjedivog Sunca (Dies Natalis Soli Invicti), nazvan i Saturnalije (lat.

Krist, živi Duh Sunca, oduvijek je prisutan u svim misterijama vatre, i nalazimo ga skrivenog u raznim božanskim imenima svih duhovnih tradicija i religija: indijskog Krišnu, perzijskog Mitru odnosno budističkog Maitreju, grčkog Zeusa, rimskog Sol-Invictusa (Nepobjedivog Sunca) i Jupitera, egipatskog Ra, meksičkog Quetzalcoatla..

Iako su se i stari Iliri zasigurno na neki način klanjali Suncu, kult Nepobjedivog Sunca (Sol invictus) u rimski je kontekst, pa time i u naše krajeve, uveo iz rodne Sirije još u trećem stoljeću nove ere car Elagabal