Koliko god vješto bilo Radakovićevo ekvilibriranje na granicama populističke poetike dnevne sobe, neprolazne od Pozorišta do Kazališta u kući, ono je tek mamac za ionako uspavanu publiku, kojoj zrcalni odraz na pozornici donosi nepogrešivu identifikaciju, što čini plodno tlo za ono što slijedi.