Lenku, koja bi pomagala, jednako kao i moj mali žuti rječnik, koji mi je stalno bio po džepovima i listao se i habao sve u šesnaest:) Dok su curice iz internata popodne pisale zadaće, a ja bdjela uz njih, pomalo sam učila lekcije španjolskog, a i dječica iz škole su mi stalno imala nešto za reći i priopćiti, tako da sam vrlo brzo naučila najpotrebnije mi riječi - llorar je plakati, mochila je školska torba, llevar je nositi, llegar je doći... Jugar je igrati se, jugo je sok... Kad dijete kaže " Mi jugo ", to ne znači - " Ja se igram " (Yo juego), nego " Moj sok ", i tako - u praksi i neposrednom kontaktu, moj španjolski je stvarno brzo napredovao, i već nakon par mjeseci mogla sam solidno i pristojno komunicirati sa svima...