Tako su se Zadrani medu prvima na istocnoj obali Jadrana, još i prije konca XII. stoljeca, 61 opredijelili za inokosnu vladu nacelnika, motivirani potrebom ucinkovitog vodstva pod kojim bi se lakše oduprli mletackim presizanjima.62 No, stjecajem nepovoljnih okolnosti novi se režim u Zadru nije stigao ucvrstiti, buduci da je križarsko zaposjedanje grada 1202. godine dovelo do njegove ubrzane integracije u mletacki upravni poredak.63 Ipak, privremeni prekid mletackog vrhovništva sredinom XIV. st. pružio je Zadranima mogucnost da se kasnije, barem zakratko, vrate na nacelništvo školovanih stranaca.64 Premda pod drugacijim okolnostima, domalo je i Dubrovnik bio prinuden prihvatiti vrhovništvo Venecije, 65 koja je usto vec u XII. stoljecu zagospodarila otokom Rabom, 66 a u XIII. i Korculom67 i Hvarom.68 Komune su pod Mlecima izgubile pravo samostalnog izbora procelnika svoje komunalne uprave, koje je G.