Pritišće me more, koje ostavih iza vrata, viri kroz ključanicu, povlači se po podu, netremice me gleda i krene - nezaustavljivo kao da živim trojedinstvo plavoga Ono ne razumije samoću i skrivanje Pod mojim prstima tek je sito vremena Ono me melje u nepravilnim razmacima i koncetričnim krugovima Gibam se kroz grad i ljude spljoštene od neispunjenih snova.