Progoni Hrvata (" republikanaca ") i drugih nesrpskih naroda, sve do terora policije i oružanih banda (četnici) nad Muslimanima u Bosni, Makedoncima, te osobito nad Albancima na Kosovu, vodili su i jačanju radikalnih nacionalnih i ekstremističkih pokreta.

Buduà ¦ i da nikad u povijesti nije postojala politià ka zajednica srpske i hrvatske države, sve dok ona nije 1918. ostvarena prijevarom i iskorištenjem povoljnih okolnosti, težnja hrvatskog naroda a i ostalih nesrpskih naroda u Jugoslaviji, za vlastitim nacionalnim samoodržanjem, nije i ne može biti nikakav separatizam, nego prirodno pravo kakvo pripada svim nacijama na svijetu a zajamà eno je Naà elima o pravima à ovjeka i Poveljom Ujedinjenih naroda...

Općinsko vijeće Lovasa je uz pomoć PZ Lovas i Ministarstva hrvatskih branitelja, 2003. objavilo knjigu pod nazivom Krvava istina, u kojoj su prikazana stradanja i patnje Hrvata iz Lovasa i Opatovca, ali i drugih nesrpskih naroda.

Ono što je nepobitna povijesna istina jest da je Tito naredbodavac genocida nad hrvatskim narodom i izravni pokretač i sudionik hrvatskog holokausta 1945. godine i kasnije, te da nikada nije riješio niti hrvatsko nacionalno pitanje kao ni pitanje nacionalne ravnopravnosti nesrpskih naroda bivše SFRJ...

Prema tome, velikosrpska hegemonisticka politika zadnjih 150 godina nije se u biti promijenila, jer joj je osnovni cilj osvajanje teritorija, prodor na zapad preko Drine, progon i unistvanje nesrpskih naroda radi stvaranja Velike Srbije i to da svi Srbi zive u jednoj drzavi.

Ako nam tko ne vjeruje, neka pogleda knjigu:« Stradanja Hrvata plehanskoga kraja 1941. - 1947. », popis ubijenih Hrvata i Hrvatica u ratu i poraću i drugih nesrpskih naroda, koji su napravili I.

Ako netko ima u svome programu etničko čišćenje prostora od svih nesrpskih naroda i to provodi cijeli rat sa svojim organiziranim postrojbama, gdje god to može, opravdano se upitati - po čemu to može biti antifašizam?

Huškanje protiv nesrpskih naroda na ovim prostorima, kao i dozivanje četničkih vođa koji su i u Drugom svjetskom ratu sa svojim postrojbama počinili zločine širom Dalmacije i Like, očito nije dovoljno za zabranu nastupa u zemljama zapadnoeuropskoga kruga, a kamoli za potpunu suspenziju ulaska Baje Malo g Knindže u neke države EU-a, što je zapriječeno Marku Perkoviću.

Srbiju, zemlju koja je planirala i 1991. godine izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH s političkim i vojnim programom genocida nesrpskih naroda i kulturocida njihove povijesne i vjerske baštine.

Memorandum je čuvenu međuratnu tezu KPJ da je Jugoslavija tamnica nesrpskih naroda izvrnuo u tezu da je SFRJ postala nova tamnica, ali samo za srpski narod.

U prvim Brozovim novinskim tekstovima, s kraja dvadesetih godina dvadesetog veka, pominje se srpska hegemonisti ka bur ` oazija kao glavni uzrok socijalnih problema i politi ke obespravljenosti, ali i tla enja nesrpskih naroda.

Taj projekt države Srbije odre đ en je nasilnim osvajanjima teritorija susjednih država, a stabilnost osvojenog osigurava se etni č kim č iš ć enjem ili drugim nasilnim (administrativnim i kulturološkim) posrbljavanjem nesrpskih naroda.

Vi ste bili sudionici teške i neravnopravne bitke protiv okupatora naše zemlje, najgoreg fašizma u slobodnoj Europi nakon II. svjetskog rata, koji se je istakao kao strašan mrzitelji svih nesrpskih naroda, te pokušao i djelomično uspio izvršiti genocid nad hrvatskim, bošnjačim i kosovsko - albanskim narodom kao i nad mnogim nacionalnim manjinama, a kojem ste Vi, prije svih, hrvatski branitelji svojom odlučnosšću, neizmjernom hrabrošću i nadljudskomustrajnošću stali na kraj u Hrvatskoj i u velikom i odlučujućem dijelu Bosne i Hercegovine.

- poslije objave rata za zemlju, protiv nesrpskih naroda, po programu oktroiranog jedinstva, koje je imalo za cilj brisati republičke granice kao administrativne te da svi Srbi žive u jednoj državi " (Beograd, Memorandum SANU 1986.),

Iskustvo sa staranjem o " opštim interesima ", kad je ono u rukama oligarhijske plutokracije jedne jedine nacije, i predobro je poznato iz vremena zlosretne kraljevine Karaà orà evià ¦ a.... " Memorandum " inaà e ne inzistira na klasnom, komunistià ko-boljševià kom tipu države, nego pledira za slobodu zbora, dogovora, tiska, udruživanja, jednom rijeà ju na politià kom pluralizmu, ali kad mu zatreba, onda poseže i za rigidnim staljinistià kim pojmovima, da bi njima pobijao slobodarsku ideju o nacionalnoj punopravnosti nesrpskih naroda u Jugoslaviji....

Povratka više nije bilo, a velikosrpska ideologija i njeni generali su živjeli za dan kad à ¦ e upotrijebiti oružje protiv svih nesrpskih naroda u cilju oà uvanja tzv. Srboslavije.

A kako su te armije bile zadužene za provedbu velikosrpskog projekta, odnosno etničko čišćenje nesrpskih naroda u kojem su stradale stotine tisuća civila, Perišić je, dakle, bio svojevrsni ekonom Miloševićevog zločinačkog pothvata.

Ljudima iz slovenije, hrvatske, nesrpskih naroda u BiH, kad se dogodio NATO napad nije bilo važno što do napada dolazi bez ikakve UN rezolucije i što je to kršenje međunarodnog prava.

Kao što govore događaji u Sibinju i Brodu (18) represija ne popušta a i međunarodni tisak, neko vrijeme ganut ubojstvom kralja, ponovno počinje sa oštrom kritikom protiv režima.« Najgori teror vlada u Jugoslaviji »piše pariški dnevnik L Œuvre (16. lipnja 1935), te pritom dodaje da« ti progoni nesrpskih naroda, većim dijelom katoličkih, ne samo što zaslužuje osudu nego zahtijevaju i intervenciju od strane civiliziranih naroda. »(19).

Iskazala su se u sukobljenim koncepcijama za obnovu Jugoslavije s jedne i nastojanja nesrpskih naroda s druge strane, pogotovo Hrvata, da sačuvaju već uspostavljene autonomije ili nastoje uspostaviti neovisne nacionalne države izvan Jugoslavije.

Jer unatoč planiranom ograničenju na okvire ribiča i ribolovaca hrvatski su građani, podcrtavam građani, dakle pripadnici svih nacija i vjera, obnovili hrvatsku državu referendumskom odlukom s visokih 98 %, potukli potom u obrambenom ratu do nogu JNA i srpske paravojne formacije, oslobodili područja pod terorističkom strahovladom te pred svijetom razotkrili i pokazali svu bijedu i nakaznost četničke ideologije, kojoj je zator ne samo hrvatskoga bića i imena temeljni programski postulat nego i svih nesrpskih naroda koji su se ispriječili njihovu bolesnom planu stvaranja Srbije kojoj granice određuje poslednji srpski grob ". (Toj ideologiji, nota bene, dodjeljuju se američka državna odličja?) "

Iako su u prvi mah bili protiv razbijanja Jugoslavije, i zapadne demokracije podrzale su kasnije zapravo nacionalno-oslobodilacki rat nesrpskih naroda, priznale 1992. novonastale drzave poput Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine.

Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je 1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije Karadjordjevica.

Te snage su stvorile masovno uvjerenje i spremnost da se svim sredstvima, uključujući i oružje, mora obnoviti jedinstvena država Srbija, a zatim obnovom saveznoga državno-partijskog centralizma " spasiti " Jugoslavija, koju su Tito i SKJ pola stoljeća razbijali i razbili na štetu Srbije, a u korist svih nesrpskih naroda, koje se sada, i na silu, mora zadržati u centralističkoj velikosrpskoj Jugoslaviji.

- Vojni i državni vrh tadanje krnje Jugosl avije (bez Hrvatske i Slovenije) je pokrenuo 1991. g. brutalne ratove na području ex Jugoslavije protiv nesrpskih naroda, ratove koji su pred sobom sve razarali, ubijali, silovali i otvoreno su govorili o svojim ratnim ciljevima, o etničkom čišćenju ubijanjem, protjerivanjem i sl. govorili su i o tome da im se pružila povijesna prilika da se dočepaju i velikih pomorskih luka i sl.

Podsjetimo, izgradnju srpskog Sarajeva zagovarali su Momčilo Krajišnik, Radovan Karadžić i Biljana Plavšić, nekadašnji glavni akteri etničkog čišćenja nesrpskih naroda u BiH.

" Regionalni lider ", kako je EU stilizirao Srbiju, je počeo i završio rat protiv drugih i drugačijih, na teritoriji nesrpskih naroda, a da nitko nije niti metak ispalio preko granice Srbije i Crne gore, a niti ju vojnim postrojbama prešao ma i za milimetar.

U pitanju je otpor uništenju vlastitih kultura nesrpskih naroda, trajna, dokazana, naširoko organizirana i uporno voà ena, mnogodecenijska aktivnost velikosrpske plutokratske oligarhije da u prvom redu hrvatski narod liši vlastitoga jezika i nametne mu srpski, da uguši njegovu književnost i druge oblike kulture, zbriše nacionalnu samosvijest, zatre i onemoguà ¦ i poznavanje vlastite povijesti, pogazi mu dostojanstvo, onemoguà ¦ i religijska uvjerenja, pauperizira i hrvatski živalj ekonomskim diskriminacijama otjera s njegova milenijskog etnià kog boravišta zamjenjujuà ¦ i to žiteljstvo svojom sistematskom kolonizacijom.

Cak je i revolucionarna promjena vlasti, doticno slamanje burzoaskog drustveno-politickog sustava po cemu je taj pokret i poprimio javne znacajke socijalisticke revolucije obrazlagana nuznoscu da se uniste sve pretpostavke za povratak monarhisticke Jugoslavij, omrznute kao tamnice naroda kod svih nesrpskih naroda odbacivanjem programa Titova NOP-a, zbog njegova republikanizma i federalizma znacio je pogibeljnu prijetnju u prvom redu hrvatskom, a potom i svim inim nesrpskim narodima, dovodeci u pitanje i samu njihovu buducnost.

Odgovoran je za stotine tisuća mrtvih, ogroman broj ranjenih, za milijune protjeranih iz svojih domova, od kojih se mnogi nikad neće vratiti, za ekonomsko razaranje, uništenje kulturne i povijesne baštine nekoliko nesrpskih naroda, za uništene živote i mnogih koji su preživjeli ratove što ih je on pokrenuo.