Uz to, nastavio je Rupić, »dokumenti svjedoče i o neučinkovitosti Zaštitnih snaga UN-a (UNPROFOR) koje nisu ostvarile većinu preuzetih obveza: nisu zaštitile preostalo nesrpsko stanovništvo u UNPA-zonama, nisu omogućile otvaranje komunikacija, nisu vratile prognanike u njihove domove, nisu razoružale pobunjene Srbe, a nisu riješile ni pitanje tzv. ' ružičastih zona ' - kako su nazivani dijelovi okupiranog teritorija RH koji su, prema mirovnom planu trebali odmah i bezuvjetno biti vraćeni u ustavnopravni poredak RH«.

Oni su pobili brojno nesrpsko stanovništvo i razorili gotovo sve sakralne objekte. Mostar danas, piše u knjizi grupe autora, srpnja 1992. godine, ima razrušene džamije, spaljene i granatirane crkve, spaljene najljepše građevine austorugarskog perioda, biblioteke i historijsku građu u pepelu, mostove u rijeci

U društvu svojih suradnika - oficira Tolimira i Šeparovića - tada je javno obećao - što, naravno, nikad nije ispunio - da će JNA vratiti izbjeglo nesrpsko stanovništvo.

Među njima je bilo i udruživanje u zločinački pothvat na čelu sa Slobodanom Miloševićem, kojim su htjeli protjerati nesrpsko stanovništvo s gotovo trećine hrvatskog teritorija.

Početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi " Krajina ", grupe od tridesetak krajinskih milicionera, duže su vrijeme terorizirali nesrpsko stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika, pljačkajući i paleći njihove kuće s ciljem njihova trajnog protjerivanja.

Poslije tog govora u Hrtkovcima je počela kampanja etničkog čišćenja usmjerena protiv Hrvata i tijekom sljedeća tri mjeseca, nesrpsko stanovništvo je zlostavljano i zastrašivano, što ih je prisililo da napuste regiju.

Dne 31. svibnja 1992. vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija da svo nesrpsko stanovništvo mora svoje kuće obilježiti bijelim zastavama ili plahtama, te da pri izlasku iz kuće stave bijele trake oko rukava.

Te mjere su, kako su tvrdila sva tri prijedorska svjedoka, značile preuzimanje cjelokupne vlasti u općini, otvaranje logora Keraterm, Omarska i Trnopolje za nesrpsko stanovništvo i progon 20 000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorskog regija.

U optužnici se navodi da je " praktično cjelokupno hrvatsko i nesrpsko stanovništvo SAO Krajine bilo prisilno uklonjeno, deportirano ili ubijeno ", te da su hotimično razoreni domovi, ustanove i crkve u Škabrnji, Nadinu, Bruškoj i drugim selima.

" Licemjerje i nedosljednost Ive Josipovića, Vesne Pusić i drugih lijevih intelektualaca u Hrvatskoj i BiH je vidljivo posebno u slučaju kad se s pravom zgražavaju nad ustaškim zločinima i nad genocidnošću NDH u kojoj je pobijeno hiljade Srba, Židova, Roma, Hrvata i dr., no onda pod krinkom političkoga realizma, pomirbe i regionalne suradnje, bez ikakvih problema, prelaze preko genocidnosti Republike Srpske u kojoj je gotovo istrijebljeno nesrpsko stanovništvo ", poručio je franjevac

Podrobniji članak o temi: Domovinski rat Vojni vrh Jugoslavije pripremao se za rat u Hrvatskoj najkasnije od 1990., ali vjerojatno i ranije: Operacija RAM je potajno dostavljala oružje JNA pobunjenim Srbima Hrvatske i Bosne. [ 53 ] Nespretne poteze nove HDZ - ove vlade, među kojima su izjednačavanje Srba sa ostalim narodima u državi novim ustavom (prije su bili konstitutivni narod) i otpuštanje dijela Srba iz administracije i policije, [ 54 ] Miloševićeva propaganda vješto je iskoristila u potpaljivanju straha od " nove ustaške države " i time uspostavila Republiku Srpsku Krajinu (RSK) koja se uvelike preklapala sa Hrvatskom. [ 55 ] Milan Babić, jedan od osnivača RSK, kasnije je pred MKSJ-om priznao svoju krivicu i potvrdio da ga je Milošević prevario lažnim navodima o opasnosti. [ 56 ] Između kolovoza 1990. i travnja 1991. Zabilježeno je 200 bombaških incidenata i napada na hrvatsku policiju, dok je JNA do sredine srpnja 1991. premjestila dodatnih 70.000 vojnika u Hrvatsku. [ 47 ] JNA i srpska paravojska napadali su civilno stanovništvo u područjima koja bi trebala tvoriti Veliku Srbiju: odsjekli su Zagreb od Slavonije, Banije i Dalmacije, a potom su ta područja etnički očišćena kako bi se istjeralo nesrpsko stanovništvo i osigurao teritorij. [ 47 ] Otprilike 12.000 pripadnika paravojske iz Srbije borilo se zajedno sa JNA u Hrvatskoj. [ 47 ]

Oko Otočca bili su razmješteni srpski tenkovi i topništvo i uskoro su počeli napadi na pripadnike hrvatske policije, ali i na nedužno nesrpsko stanovništvo.

Osim državne politike, koja ih je diskriminirala uskraćivanjem osnovnih građanskih prava, poput prava glasa ili isključivanjem iz dodjele zemlje u agrarnoj reformi, nekoliko pojedinačnih ekscesnih događaja, pritisaka ciljanih na nesrpsko stanovništvo Subotice, pokazuju da toga nisu bili pošteđeni ni Bunjevci, odnosno da su oni u jednom smjeru, bili usmjereni na sve katolike, a u drugome na one koji se služe latinicom.

Srpske postrojbe okupirale su Lipovac, Podgrađe i Apševce (15. - 16. XI.) te Donje Novo Selo i Nijemce u zapadnom Srijemu (16. - 17. XI.), grad Slunj (16. XI.) i okolicu Slunja, Vukovar, Škabrnju, Zemunik Gornji (18. XI.), Nadin (19. XI.), Divoš i Ernestinovo (20. XI.) te Laslovo u istočnoj Slavoniji (23. XI.), Cetingrad i druga naselja; okupirana mjesta uglavnom su razrušena, a Hrvati i ostalo nesrpsko stanovništvo ubijeno je ili protjerano.

S tom su namjerom zastrašivali nesrpsko stanovništvo, bacali bombe u njihove kuće, zlostavljali ih i ubijali te 18. svibnja 1992. godine iz Mikluševaca protjerali 92 osobe nesrpske nacionalnosti.

Oni su osnivani kao strategija za provođenje plana osvajanja i etničkog čišćenja, kako bi zastrašile i potakle na bijeg nesrpsko stanovništvo.

Iz tih naselja prognano je hrvatsko i ostalo nesrpsko stanovništvo.

Iz grada je prognano i sve nesrpsko stanovništvo.

Vlasti lokalnih Srba izdale su 31. svibnja 1992. naredbu putem lokalnog radija da nesrpsko stanovništvo svoje kuće obilježi bijelim zastavama ili plahtama, i da pri izlasku iz kuće stavi bijeli povez oko rukava.

S početkom Domovinskog rata 1991. godine gotovo svo nesrpsko stanovništvo je protjerano iz sela te su postali prognanici i izbjeglice kroz 7 dugih godina.

Tokom devedesetih, nacionalistički zagovornici Velike Srbije, koji su pokušavali da uklone nesrpsko stanovništvo sa svoje teritorije i teritorije susednih republika, bili su pretežno pravoslavni hrišćani, okupljeni oko verske ikonografije i propagande.

Zaštitne snage UN-a (UNPROFOR) raspoređene u Hrvatskoj tijekom 1992. uspjele su osigurati relativno mirnije razdoblje, ali nisu ispunile većinu preuzetih obveza: nisu zaštitile preostalo nesrpsko stanovništvo u UNPA zonama, nisu omogućile cestovnu komunikaciju preko okupiranog teritorija Republike Hrvatske i povratak prognanika u svoje domove, a dokumenti pokazuju da nisu uspješno provele ni razoružanje pobunjenih Srba.

U optužnici se navodi da je Karadžić između 1992. i 1995. godine počinio zločin sa ciljem osiguravanja kontrole na područjima BiH koja su bila proglašena dijelom tzv. Republike Srpske i značajno smanjio tamošnje nesrpsko stanovništvo.

Na području pod srpskom vlašću otvoreni su logori za nesrpsko stanovništvo (Omarska i Keraterm kod Prijedora, Brčko, Bijeljina i brojni drugi).

U kolovozu 1991. godine u Kozarac ulaze srpske paravojne jedinice uz pomoć JNA, a nesrpsko stanovništvo se spašava iz sela bježeći u pravcu Osijeka i mađarske granice.

Riječ je o diskriminirajućim imenima gradova i mjesta, poglavito onih koja su vezana uz prostore na kojima je prije agresije dominiralo nesrpsko stanovništvo.

Dokazano je da su Hrvati i nesrpsko stanovništvo mučeni na najgori način i pod neljudskim uvjetima su iznuđivane izjave koje su im stavljale na teret zločine (primjer Purde i ostalih).

Oni su prvo od 1990. do 1995. postavljali barikade, protjerivali i ubijali Hrvate i nesrpsko stanovništvo, opljačkali i spalili im cijela sela, spalili, uništili i opljačkali kulturne ustanove, umjetnine i sakralne objekte.

Srpska strana nije bila zainteresirana za takve posjete što je bilo posvema razumljivo, zato što je istjerala nesrpsko stanovništvo i udomaćila se u njihovim kućama.

Na okupiranom području osnivani su logori za nesrpsko stanovništvo i počinjeni su mnogi ratni zločini.