Zanemarimo li bolnički krevet s bočicama infuzije koje dovode u sjećanje termosicu iz Tristana i Izolde (pa bi to, vjerojatno, trebalo sugerirati suvremenost), zagrebački je prvi čin unatoč ponekad nespretnim i neusklađenim pokretima vitezova, ili ruksacima s križevima (o čemu se također može razgovarati), a zahvaljujući i jednostavnoj ali iznimno sugestivnoj scenografiji austrijskog umjetnika Rudolfa Rischera, prikladnim kostimima također austrijske umjetnice Gere Graf, sjajnom oblikovanju svjetla švicarskog umjetnika Rogera Vanonija i autoru lijepih video projekcija Marku Šimiću u cjelini bio uspješan.