Tuđmanu je bilo stalo da bude prvi među umnicima, pa je oko sebe okupio pisce: Milivoja Slavičeka, Nevena Juricu, Hrvoja Hitreca, kasnije i Ivana Aralicu koji mu je znao polaskati na nezabludiv način kao što je to Krleža radio Titu, ali je na vrijeme spoznao da samim intelektualiziranjem hrvatstva, a bez masovnosti hrvatstva neće postići onu kritičnu masu potrebnu za strmoglavljenje kunktatorske politike Šuvara i Račana.