Ono je nastalo u Americi, ali su pred ultraliberalnim pritiscima popu štale i europske institucije, pa i socijalde mokratske stranke jer, kao, drugog puta nema i nevidljiva ruka tržišta sve rješava.

Tržištem upravlja nevidljiva ruka, prirodni zakon ponude i potražnje.

nekoliko posljednjih kišnih dana kao da je razgnjecalo moj mozak pretvarajući ga u lončarsku glinu i rastočio moje osjećaje u posude raznih veličina, boja i oblika. kako bi bilo divno okriviti tih nekoliko kapljica čiste vode za sapiranje moje duše kao vodene boje sa slike na staklu. kako bi bilo divno, taj nesretni sivi oblak, dovesti pred sudsku porotu i proglasiti ga krivcem za sve strahove, umore, napetosti, nervozu i grubosti, učinjene i izrečene, u ovoj godini, što kao ravničarska rijeka, mirno otiče iz moga života. ta je dvodnevna kiša samo tužna kulisa u posljednjoj predstavi sezone u kojoj umorni glumci svu svoju energiju, znanje i osjećaje ulažu u posljednji aplauz prije spuštanja zastora. uvijek mi tako, s koncem godine, neka nevidljiva ruka protrese skupljena sjećanja, sa željom da iznova, iz te smučkane mase, razlažem dobro i zlo. ne koristim ove posljednje dane godine na izmaku za svođenje nekih računa. nije moj život seoska krčma u kojoj gazde i lokalni bečari, loše vino i rakiju šljivovicu, piju na veresiju, a onda, krajem godine, dođu s novcem od prodane ljetine ili nekoliko jutara djedovine, da s birtašem izravnaju račun. ne običavam, s kraja godine, otkidati list papira iz bilježnice i svoje postupke slagati lijevo i desno, kao teretne vagone na ranžirnom kolodvoru života, zbrajati i oduzimati dobro i zlo. kako oduzimati od dobroga zlo? koja to vaga može izmjeriti koliko ima čega u onom što je već učinjeno. to bi matematičko oduzimanje i zbrajanje bilo svojevrsno priznavanje sebi i drugima da su dobre želje i htijenja s namjerom pretočeni u zle riječi i djela. a moja su djela kao hologrami u kojima iste slike različito izgledaju, ovisno o kutu gledanja. i tko može reći da tu sliku posmatra iz pravilnog kuta. kakvu to crtu da podvlačim na kraju, jer čega je ovo kraj. godine su kao debela brodska užad i kraj jednog užeta velikim je čvorom svezan za početak drugog. kao slijepci kročimo svijetom i ne ispuštajući to uže iz ruku, da se ne zagubimo u bespućima tame, slijedimo njegov put. i čvorovi na užetu, samo nas za trenutak, zaustave na tom putu dok slijepi prsti iza njega ne pronađu pravo uže. i zar bi činio drugačije da zastanem pred njim i vratim se nazad, zar bih znao, prolazeći ponovo isti put, u toj sljepoći, prepoznavati pejsaže kojima su prošle moje noge i, zar bih znao, koga sam to propustio pozdraviti u toj tami, a kome sam se obratio a da nisam trebao. i neću reči, okupan tugom dvodnevne kiše, " žalim za učinjenim " već samo " žao mi je ako ste krivo shvatili "

Ipak, Hadžićeva je nevidljiva ruka posvuda prisutna, pa čak i u dosjetci da se Jugoslaviju naziva Čudovišnom zemljom, isto kao i u Tajni dvorca I. B..

Krugman smatra da " nevidljiva ruka " ne upravlja svime, nego su američki ekonomski od nosi rezultat političkih odluka neokon zervativnih vođa Republikanske stranke.

Povodom obilježenog Praznika rada, emisija Radio Studenta Nevidljiva ruka ugostila je predsjednika Nezavisnih Hrvatskih sindikata Krešimira Severa kako bi široj publici objasnio u kakvoj se situaciji nalaze hrvatski radnici, s kojim se problemima susreću, kakve su prognoze za budućnost i još mnogo toga, a mi prenosimo najzanimljivije dijelove razgovora.

Mislim da takom malo PDF-u ne treba moderator koji će šakom i kapom dijeliti kartone, nego polu-nevidljiva ruka koja će usmjeravati forumaše i oplođivati rasprave.

Znao sam i prije, ali ovo mi je bila samo potvrda činjenice da iza nas postoji neka nevidljiva ruka koja nas vodi.

Rumenu boju njezinih obraza izbrisala je naglo nečija nevidljiva ruka.

Počelo se lomiti i praskati silnom tutnjavom, kao da nevidljiva ruka nasilno kida spone života.

Ono što je kroz bog-te-pitaj koliko godina morska trava, alga ili kakva sićušna školjkica ostavila na kamenu kao dokaz svog postojanja, zamišljam da je ispisala neka nevidljiva ruka morske undine ili možda kakva izvanzemaljska inteligencija s bazom na morskom dnu.

Tko zapravo stoji iza tog prava jačega, iza tih monopola, koja nevidljiva ruka upravlja tim procesima?

Prosvjedi zbog objavljivanja karikatura o proroku Muhamedu iz islamskog i pretežno islamskog svijeta, gdje su izazvali nasilničko ponašanje i smrt više osoba, proširili su se i u europske zemlje te ne prestaju za mnoge analitičare i promatrače izazivati nedoumice što se to zapravo događa i kamo ih to neka nevidljiva ruka usmjerava.

DA li će čovjek shvatiti da ovo društvo se mora mijenjati ili će doživjeti 3 svjetski rat, da li će obični ljudi srušiti ovaj bolesni sistem u kojem je osnova nevidljiva ruka (koja je itekako vidljiva ako se bolje zagledamo ko određuje ustvari cijene i sva kretanja u svijetu) da li je ovo kraj kapitalizma ili ćemo još živjeti u mraku?

Nevidljiva ruka prebire po strunama kozmičkog vremena, zaobljuje ga i širi prostornost vječnosti.

Upravo to što se čovek oslobađa zavisnosti od priode, je i dovelo do stvaranja te nove komformističke i iluzijama sklone radničke klase.Jre taj komformizam je ustvari psihološki mehanizam odbrane koji je izazvan strahom od te prirodne zavisnosti.Međutim, potrebno je stvoriti novu vezu čoveka i priode, ne kao prethodnu koja se bazira na zavisnosti čoveka od prirode, i stim nastojanjem čoveka da se te zavisnosti oslobodi, već bi tu vezu trbalo sagledati iz domena samosvesti.Šta to znači.Pa to je očovečavanje čoveka, čovek spoznaje sebe, kroz samosvest, ne kao odvojeni deo zavistan od prirode već kao celinu zajedno sa prirodom.Tako da čoveku više nije potrebno da se oslobađa zavisnosti od prirode, jer prirodu spoznaje kao deo sebe.Sad pitnje je kako će radnička klasa, odnosno pokretačka snaga društva, doći do te samospoznaje, do produbljivanja samosvesti o sebi kao celini zajedno sa prirodom.P emacipacija, obrazovanje, je logičan odgovor.Ali ako je obrazovanje u službi kaptalizma, gde znanje nije dostupno svima i sve više se usko specijalizuje, stvarajući od radnika usko specijalizovanu mašinu, koje su onda mogućnosti za osamosvešćivanje radničke klase.Sad u današnje veme tu ulogu, u osamosvešćivanje radničke klase, bi mogao da ima internet, kao fenomen stvaranja globalne svesti, koja je poprilično haotična, i u velikoj meri nema svest o sebi kao o posebnom društvenom činiocu u ulozi osamosvešćivanja.Ali misalim da je ipak ta globalna svest, internet, rešenje, jer to ujedno i potvrđuje da smo svi deo jedne celine, pa ćemo verovatno tako i uvideti da je i priroda oko nas deo iste celine.Ta povezujuća priroda čoveka se konačno ostvaruje na globalnom nivou, i imaće presudnu ulogu u osamosvešćivanju radničke klase.Kapitalizam kao čovekova ideologija, svoju suštinu ima u prirodnim procesima, kao među životinjama u žungli, gde vlada zakon jačeg, lukavijeg, sposobnijeg odnosno princip evolucije.Znači kaptalizam je prirodni proces, odnosno princip evolucije koji je suština životne egzistencije, koji je tako deo i čovekove egzistencije.Međutim ako se čovek prepusti prirodnim procesima on onda gubi samosvest, i tako degeneriše svoje sposobnosti.Jer evolucija je čoveku omogućila samosvest, i čovek je postao globalno biće, koje ne upravlja samo životom na zemlji već i neživom prirodom.Složićemo se da je evolucija dostigla neki soj limit bar što se tiče ove planeta na kojoj se nalazimo, druge naravno nemamo, u pogledu razvoja svesti, jer to i jeste ključna odlika koja nas razlikuje od ostatka živog sveta.Ali je suština evolucije, egzistencija, i dalje prisutna u ljudskoj prirodi, i ispoljava se u ljudskom društvu kao kapitalizam.Da malo pojasnim.Priroda ima određene svoje procese koji se odvijaju i čiji su rezulatati opet neki drugi prirodni procesi, jedan konplekstan slop.Život je takođe prirodan proces koji je nekim drugim prirodni procesima nastao.A evolucija korelacija života sa ostalim prirodnim procesima koji ka okružuju.Kada je čovek potajao ono što je danas odnaosno evoluirao u biće koje možemo zvati čovek, on je počeo da stvara svest o prirodnim procesima koji utuču na njega, pa se tako od nevremena, što je isto prirodan proces, sakrio u pećinu.Međutim to je svest o okolini, ali ključnu ulogu u evoluciji čoveka ima samosvest, znači da je svestan svoje mogućnosti imoći da promeni ili da utiče na realizaciju određenih prirodnih procesa.To je evolucija svesti.Problem je što se ta evolucija svetsi odigrava kod savakog pojedinca posebno, a ne kao celine.Naravno postojei i evolucija društvene svesti, ali ona se odvija sporije jer je potrebna određena društvena većina koja će da uvidi tu samospoznaju.Svako društveno organizovanje je društvena svest.I pošto se samosvest formira u svakom mozgu ponaosb, stvara se određena društvena neujednačenost, što je rezultat evolucije koja svoju suštinu, egzistenciju, prenosi unutar društva, i sada se društvo osamosvešćuje interagujući, odnosno svaki pojedinac svojom interakcijom odnosno svojim manje ili više osamosvešćenim postupkom doprinosi osamosvešćivanju društva.Znači čovek je evolucijom došao do osamosvešćivanja u odnosu na ostala živa bića, sada evolutivnim procesom, egzistencijom, unutar društva dolazi do osamosvešćivanja društva.I tu dolazimo do kapitalizma.Kapitalizam je taj evolutivni proces egzistencije, unutar njega se osamosvešćuje radnička klasa, a osamosvešćivanjem radničke klase osamosvešćuje se i buržuazija, kapitalisti.A zašto je tu potrbno neko osamosvešćivanje ako je kapitalizam prirodni proces.Upravo zato što osamosvešćivanje znači sagledavanje suštine prirodnih procesa, a ne prepuštanju isitim.Određene bolesti su dovele do evolucije imunog sistema, ali to neznači da ćemo se prepustiti bolestima da odlučuju ko će preživeti a ko ne, jer bolesti su takođe prirodni procesi.Nije kapitalizam ideologija izmišljodtina iluzija, ne to je prirodni proces evolucije, tu su upravu neoliberali, to je ta nevidljiva ruka, ali to nije osamosvešćivanje to je prepuštanje, i onda se gubi moć upravljanja prirodnim procesima.Neko će reći pa kapitalisti upravljaju prirodnim procesom, kapitalizmom.Ne oni su takođe deo tog procesa, proces upravlja njima.Suština kapitalizma je uvećavanje kapitala, iza toga ne stoji nikakva svesna namera ka osamosvešćivanju pojedinca, a evolucija je čoveka dovela do osamosvešćivanja.Kapitalisti ne kažu ja ću ovaj kapital da uložim u osamosvešćivanje društva, omogućavanje obrazovanja besplatnog lečenja.Jer samo kroz osamosvešćivanje društva moguć je napredak osamosvešćivanja pojedinca.Kapitalizam kao prirodni proces sadrži samo onu suštinsku sliku evolucije gde onaj ko ima više kapitala može da preživi, jer je sposobniji.Ali se tu gubi realnost da je čovek globalno biće.Ne pojedinac koji se bori, uz pomoć svojih sposobnosti protiv ostalih, već deo ljudskog društva koje upravlja životom na zemlji pa i neživotom, neživom prirodom.Nije pojedinac taj koji nosi proces evolucije već društvo kao celina koje je opet deo veće celine živog sveta, odalkle dalje sledi da je i živi svet samo deo prirodnih procesa na zemlji pa i u kosmosu.Iako je kapitalizam deo evolucije on sad evoluciju usporava jer isključuje pojedinca iz društva, bilo kaptalistu bilo radnika oni se konfrontiraju otuđuju društvo se razjedinjuje, samosvest društva se rasplinjava pa tako i pojedinca, evolucija se zaustavlja.A tim isljučivanjem pojedinca, otuđenjem od svoje društvene prirode, on se otuđuje od žive prirode uopšteno, on totalno gubi samosvest, ili se vraća instiktivnom rasuđivanju, vraća u evolutivnom procesu unazad, i život gubi smisao kao i evolucija života.Takvi procesi vode ka bezobzirnom uništavanju života oko sebe, manipulisanje neživom prirodom ne predpostavljaući život, kao suštinu svog delovanja, već se vodi prirodnim procesima, prpuštajući im se nesvesno. prikaži cijeli komentar

Obilno tebe obdari rasipna nevidljiva ruka.

Daju se naslutiti pozadinske snage; u optimističnijoj varijanti to su snage duha sa višeslojnim planom, u trivijalnijoj varijanti to je nevidljiva ruka uzgajivača, bioplazmičkog proždrljivca, još jednog u nizu

Ta je nevidljiva ruka, koja nam u praksi nameće samo te oblike riječi, zaslužila dobiti po prstima, jer i drugačije hrvatske riječi imaju pravo živjeti kao i drugačiji Hrvati.

Koja " nevidljiva ruka " stoji iza svega, može se zaključiti po ikonografiji, prisutnim osobama...

Nevidljiva ruka znanog i neznanog režisera.

Njih vodi nevidljiva ruka kojom čine dobrobit za cijeli ovaj dio Zadarske županije i šire te bi bila neprocjenjiva šteta da cijeli projekt padne u vodu.

Jer kapitalizam je instrument, izmislio ga je čovek, veštačka tvorevina, kao matematika, stim što je matematika istrument logike i prirode ili prirodnih fenomena, a kapitalizam je instrument društvenih fenomena.Društvenim fenomeni ne prožimaju i njima se ne bave samo naučnici koji pokušavaju da budu objektivni već celokupna ljudska populacija.Ne mogu se svi društveni odnosi regulisati jednim jedinim instrumentom, pa to je nelogično, to je gore nego što neki misle za komunizam, to je pravo obesmišljavanje individualnosti a ne komunizam koji je pistovećen sa nekakvim jednoumljem.Što je najgore taj instrument je prepušten takoreći sam sebi niko ili skoro niko ne upravlja njime, ona čuvena nevidljiva ruka adama smita.A upravo ta nevidljiva ruka odnosno pricip kapitalizma da samo uvećava sam sebe je to što dereguliše sve društvene odnose, Jer ruši sve društvene principe pred svojim rastom.Čak i danas u ovom globalnom selu da se tako izrazim ne postoji istorijska legitimnost za slocijalnu revoluciju, ali se polako stvara.Postoje samo dve mogućnosti ili će nstati totalno uništenje društvenih odnosa, iz kojeg će se društvo ponovo izdići, jer će tada postojati istorijsak legitimnost za socijalnu revoluciju, revolucija nemora nužno da znači borbu protiv nečega, već samo korenitu promenu odnosa u društvu, ili će doći do revolucije razvićem kolektivne svesti do te mere da će prosto kapitalizam biti odbačen kao nepotreban, što nije baš verovatno al ko zna.U suštini predstoje nam burni dani u savani. prikaži cijeli komentar

Hrvatska je prihvatila ideologiju makroekonomske stabilnosti a sve ostalo je trebala riješiti nevidljiva ruka.

Elementarnoj logici je odbojno ne ono imanentno, nego što se kriza shvata kao nekakva viša sila, nevidljiva ruka, nešto što je izvan ljudskih moći, kao pomeranje magnetnih polova zemlje.

Također, umjesto neoliberalne opsjene o slobodnom, dereguliranom tržištu koje tobože djeluje kao nevidljiva ruka uspostavljajući pravednost na tržištu u razmjeni dobara, a u biti uspostavlja ekploatatorski model, treba predvidjeti mogućnost državne intervencije na tržište, Treća Republika će uvesti gospodarsku politiku slobodnog poduzetništva tj. takvog poduzetništva koje će biti profitabilno, ali će mu biti oduzeta eksploatatorska dimenzija i usmjereno na stvaranje općenarodnog blagostanja i socijalne solidarnosti i sigurnosti.

Ima još jedna njegova knjiga pod naslovom Nevidljiva ruka: Ratovi počinju onda kad jedna nacija upadne na teritorij druge; ekonomske depresije događaju se kad se na tržištu dogode neočekivani lomovi; inflacija se javlja kad cijene skaču zbog nestašica; revolucije počinju kad se narod, uvijek spontano, digne da bi zbacio postojeću vlast.

točno je da sam veliki pljuvač liberalne ekonomije same po sebi. nikakva ' nevidljiva ruka ' sama po sebi ne upravlja tržištem. potreban je i državni intervencionizam. nisi me pozorno čitao jer da jesi znao bi da ja napadam liberalnu ekonomiju kao jednu krajnost (na drugom je kraju batine planska privreda u kakvoj smo živjeli do demokracije, koju također napadam). mislim da je razumno rješenje između tih krajnosti. možemo se sporiti koliko je čega potrebno. vjerojatno ćemo naći da bi ti doda više slobode a ja više intervencionizma ali te molim da ne predstavljaš stvari kao da su crno-bijele. meni nije problem priznat da sam okrenuo ploču ali nisam. ploču okrenem kad shvatim da sam u krivu i nije me stid.

U najmlađoj dobi rastvorila je tomu čudnom čovjeku neka nadnaravna, nevidljiva ruka svu silnu problematiku duha, svijetla i vječnosti.

Nasuprot tome, gledano od mjesečeve piramide vidimo samo ravnu ulicu-kao da je neka nevidljiva ruka uklonila sve stepenice.