Panteon zajednistva: drzava je mjesto u kojem prebiva taj kolektivni duh (taj alliance nije samo puki zbroj individua, vec svijest svakog od nas koja u toj kolktivnoj svijesti participira i stvara ju) jednog naroda, i upravo je ta drzava ucinila sve da ubije taj kolektivni duh pohlepom, otimacinom, bijedom koja je svaki dan sve veca, neosjetljivoscu na bilo sto osim na kako biti bolje (sad, ovog trenutaka bez imalo razmisljanja o onima koji tek dolaze) i onima na vlasti/pri vlasti/uz vlast i sad imamo koleketvnu reziganciju, indiferentnost i beznade nevjerojatnih razmjera... a sve nakon doista duha zajednistva u trenutku agresije (koja nije pocela tek ' 91)... treba li nas cuditi presuda, jesmo li se upitali sto smo mogli poduzeti, kako smo se trebali postaviti (bez obzira na one cija je rijec na prvi pogled ' zadnja ' u upravljanju svijetom).