Nema nićeg zanimljivog, pa opet malo pucam na papige.

Zato je stadion prazan zbog nićeg drugog.

nićeg nema bolje od naše policije je prastara punk budnica. igrokaz policije na markovom trgu je pokazivanje sile nad onim prosvjećenim građanima koji razmišljaju svojom glavom i nastavak je diktatorskih navika vlastodržaca od stoljeća sedmog. naravno, jaca će svoju demokratičnost uvijek prikazivati nedavnom snimkom kada je jedna žena sijedu gusku nazvala veleizdajnicom. makar zidovi diktature su odavno pali i imaju svoje mjesto u muzejima mi naše diktatore možemo žive izvoziti u takve muzeje. ono što bi prvo mogao napraviti je izvjestiti medije o svojoj kalvariji, ne samo domaće već i strane te time pokazati bijedu vladajućih koji se ne libe koristiti metode komunističkih diktatura. za dalje ćemo vidjeti, na ovom korporativnom blogu sve se radi u hodu, čak imamo sjajna rješenja. treba probiti blokadu medija i diktatore zvati pravim imenom pa makar to bile riječi uvredljivog karaktera.

Uglavnom ukratko ću opisati šta se događalo do sad.... DRUŠTVO odavno ne postoji.... to je sad jedna lijepa uspomena.... koju ću pamtit cijeli život... mi smo još u drugom misecu krenuli svatko svojim putem... ali nikad neću zažalit šta sam imala takve ljude do sebe 12 godina... a šta se tiće onog novog društva s kojim sam bila na ljetopvanju (mali, plavi, luna, slatkica, haker)..... Plavi ima novu curu Slatkicu.... i to je bio udarac preko kojeg sam ja prešla ali samo za okolinu.... boli me to unutra ali ne jer se on meni sviđa (jer nije) nego jer mi je to moja najbolja prijateljica Slatkica krila od mene... iako je uz mene bila kad sam ostala sam bez prijateljice (imala sam ja hakera), pomogla u mnogim stvarima to ipak boli.... ali nisam se ja s njom svađala nego sam se makla od tog društva.... reka mi je rođak jednom sve što brzo plane isto tako se brzo i ugasi... pa tako je i to prijateljstvo...... s tim ljudima.... mislim ćujemo se mi, odemo na piće i vanka koji put... ali praktićki tek sad vidim da me je uz njih vezala samo škola i ono šta su u trenu kad sam ostala sama bili do mene (ne ubrajam hakera)... sad moj život ćine neki novi ljudi... neke nove prijateljice... ali s njima to ide polako.... jedna od njih dvi, dat ćemo joj nadimak Lipotica je išla s menom u srednju u razred... uvik smo bile o. k.... poprićale bi u školi.... pomagale jedna drugoj.... ali kad bi zvono zvonilo svaka bi išla svojoj ekipi.... ona je uvik imala ekipu stariju, iz svog mista... ali ovo ljeto slućajni susret njom i njenom prijom Najluđom nakon šta sam se vratila s ljetovanja, koju sam uvik znala ali nikad nismo bile ludilo prije, je sve promjenio... od tad se više ne odvajamo pogotovo ja i Lipotica.... po cile dane smo skupa.... upoznala sam njene prijatelje, ali samo muške jer se i ona sa svojim najboljim prijama posvađala.... oćito smo bile jedna za drugu tu u pravo vrime... čak smo nas tri upisale isti fax..... ne želim sad opet pisati o njima kako su one najbolje cure na svijetu i takve priće jer ovaj put želim polako.... pa šta bude... sad nam je ludilo.... i dok naši karakteri budu odgovarali jedni drugima.... mi ćemo uživat.... inaće s Hakerom sam i dalje ludilo... malo sam tužna zbog njega jer je otišao studirat u drugi grad.... nije to neka udaljenost ali i pola sata udaljenosti od njega je za mene previše... ipak je on moj veliki braco... i sad mi je jedino trenutno drago što su mi roditelji dobrostojeći jer ću ga moći ćesto posjećivati.... uostalom nije bez veze u svom stanu gdje živi sad dok studira u sobu stavio dva kreveta.... bit će meni veliki raćuni mobitela... jer sam navikla njemu prićati sve ali apsolutno sve događaje svog života i već sad mi fali a vidila sam ga prije tri dana.... ali isto toliko koliko mi fali sam ponosna na svoju gorilu jer znam koliko je želio taj faks, koliko se trudio, mućio, ućio da bi ga upisao.... i uspio je.... šta se tiće ljubavi tu nema nićeg novog.... plavog više ne volim.... jedan Konobar s ljetovanja mi je pomogao u tome ali to nije potrajalo, ustvari uopće nićeg nije bilo jer mi je odmah reka da voli jednu drugu curu.... par momaka je htjelo biti s menom ali nije jedan mi nije bio napet... u jednom trenu se pojavila moja Stara ljubav ali je isto tako i nestala... ima jedan dečko s kojim se svako malo ćujem, idemo vanka skupa (ne sami) ali zato svako drugi dan idemo na piće sami... on ponaša zaštićnićki prema meni kao da mi je dečko.... ali nije nikad bilo ništa.... jer ima jedan problem ja sam bila s njegovim prijateljem koji s njim i radi... a oni su takvo društvo da se bivša cura ne dira.... iako taj bivši je s menom bio tjedan dana i on je mene ostavio i sad ima novu curu.... ali oćito ga to koći.... i onda kako se bila vratila ta stara ljubav boji se da ga ja još volim ali to nije istina.... a ne znam ali znam jedno da ću mu ovih dana reći da odlući jer ja se neću tu natezat s njim.... eto tako sam vam ukratko isprićala šta se sve događalo ovo vrijeme.... sad ću nastavit pisati knjigu samo još ne znam da li kao Zvrkin dnevnik ili kao priću.... razmislit ću još......... sve vas volim i pozdravaljam.............. vaša Zvrka

To nije fer, to nije korektno ako zbog nićeg drugog onda zbog obitelji spomenutog.

sad ću van ja malo pojasnit zašto se moj blog zove votka..... ee ovako... sve je to počelo od mog rođendana.... tu veče san radila tulum i pozvala 10 - ak ljudi.... kupila san samo jednu votku jer većina ne pije alkohol, a i kupila san ruma, cole i jusa.... pošto san ja bila domaćica i morala svima ulivat piće, i nudit hranom i svime, u svakoj " pauzi " malo bi ja popila.... al ono tu votku niko nije pia, osim mene... i tako ja popila po boce i još san norrmalna, uopće nisan bila pijana.... al onda meni dopizdilo više hodat po sobama i provjeravat kako su svi... nego ja lipo potegnila votku i na eks popila još.... i od tad se više nićeg ne sićan... uglavnon radila san gluposti, ali šta je još najgore tražila san još votke i prija mi je prolila nešto malo šta mi je ostalo i ulila mi vodu... i kasnije san izrigala cilu kuću.... uglavnon.... prije nego šta san bila pijana nikog nije bilo briga za mene, svi su međusobno pričali, a za mene ono ko te jebe.... a kad san se napila svi oko mene, čak su i 3 prijateljice ostale u mene spavat i očistile mi cilu kuću... = D Ovo lito jednon san bila toliko ukomirana i živćana da san pila votku.... i ćim je neko vidi da ja to pijen.... stiže jedna po jedna.... svi me časte.... i tu veče san se napila toliko da se nićeg ne sićan.... al šta je najbolje lipo san se isplesala i uvatila par muških... tj. oni su mene,, al what ever... = D uglavnon.... ovo lito svi su me častili sa mojin pićen.... votkon.... i sad mi je to omiljeno piće... i jedno s kojin se mogu malo odmaknit od ovog svita pakla.... meni van je votka ko kad se napušin... neki ljudi su pospani i užasno se osjećaju kad se napiju, al ja.... totalna suprotnost... doduše kad san se napila od štoka tako je bilo.... ali votka.... ko da san popila 5 red bullova.... totalno vesela, trćin na sve strane... opuštena... ma sve super...

i primjetio sam, kako sam čitao da jeftinija napajanja imaju tiskanu ploću kao i skuplja ali fale dijelovi, na ovom napajanju nema nićeg praznog... svako mjesto na plićici je popunjeno...

iz osobnog iskustva znam da se počne pušiti da biste bili prihvaćeniji u društvu a inaće nemoj pušit možeti to pariti cool sad sa društvom duvat a kasnije kad ti to uništi život negdje za 20 godina onda češ žaliti za tom odlukom ja sam pušio 2 mjeseca i onda vidio da te to samo udre po đepu i da nema nićeg dobrog od toga te sam prestao i odj... staro društvo

4. Moji prijatelji me zezaju da imam magisterij iz bježanja iz kuće... mislim na to kad sam bila u osnovnoj, i bila bi u kazni i nebi smjela vani jer sam većer prije kasnila (a ekipa i prvi momak vani, nije bilo nićeg da me zaustavi)... a kako geni nisu kameni i mama mi spava kao top... ja bi lipo bižala... hoćeš kroz prozor ili priko balkona (a živili smo na trećem katu, vjerovatno se sad bojim zato visine), hoćeš kroz vrata (uz pomoć bake i tete kojim ovim putem zahvaljujem), bilo je i kroz garažu... i samo jednom sam bila uhvaćena ali i tad sam se izvukla... navodno sam išla baki kupit kruh u 6 ujutro i izgubila kljuć putem... mislim ja bar živim u uvjerenju da su mama i tata to povjerovali...

Inače, redovno bacim pogled na blog, ako ne zbog nićeg drugog onda zbog Moralkinih i Krešinih komentara.

Ona prvo govori da joj je ža šta je povrijedila ljude koje voli, sve one koji su bili uz nju u crkvi, a samo nakon minute kaže da joj nije žao nićeg i da bi sve ućinila ponovo.

stvarno ste jadni vi koji održajete ovaj sajt napisa sam komentar di nisam nikog vriđa a vi ste ga izbrisali ako je komentar da je ona bolesna osoba i da je netreba velićat nego žalit i da ona prvo kaže tu na videu da joj je žao šta je povridila drage ljude, a samo malo kasnije kaže da joj nije žao nićeg i da bi sve ponovo ućinila. to je bio moj komentar jadno

menge su mi oskudnije nego inače, boja je toliko svijetla, izgleda više ko nekakva ružićasta, a traje 4 dana, samo je prvi dan malo obilnija a ostatak ciklusa skoro da i neide, smiješno ali uopče nemoram mjenjati uloške svaka 2 sata, štoviše, kroz dan promjenim 2 - 3, nisam pod stresom, imam normalnu prehranum, krećem se, na zraku sam... nićeg se nemogu sjetiti šta i moglo utjecati na moje čudnovate menstruacije

Mimi svoje dijete doji i baš nićeg se ne boji.

meni je savršenop razumljivo i sasvim normalno da se ljudi vole kupati i plivati goli kao i sunčati na plaži pa čak u ljeto i kad nije jako hladno navečer spavati goli, ima u tome nešto oslabađajuće, prirodno i opuštajuće ali u drugim aktivnostima koje imamo tijekom dana nekako ne vidim nićeg oslobađajućeg i opuštajućeg da smo stalno goli. zato i mislim da ljudi tu u poimanju naturizma često imaju krivu sliku. i misle da je to hrpa ljudi koja šeće stalno gola i u tome vide nešto seksualno motivirano.

Kad se napije nema mu ravnog, a sutra se nićeg ne sića i ne voli da mu se prethodna večer spominje.

Jebo vas ja, uvatili se tog Rima koda nićeg drugog nema, ali dobro.

On se ionako nićeg neće sjećati..

Aviona NEMA, apsolutno ga nema.... sjedala, motora, lima... nićeg nema.

Prošlo je i to, otišao sam opet u zagreb i imao sam svoj mir, tu i tamo me je zivkao na mobitel sa svojim nekim nebulozama i nekim vojnim stipendijama i sve to od čega nema nićeg...

Vidi se da ti nije stalo do nićeg nego do svog mišljenja.

Nisan sigurna, al čini mi se da je još neko vrime patia od privremene amnezije, a onda kad se sveg sitia, još neko vrime je glumia da se nićeg ne sića kako bi moga bit sa Roberton..

Oni koji kažu da se nićeg ne boje, jednostavno lažu

B d. o. o. i dobio posao za Xkn (najmanja cijena) u odnosu na 2 X koliko je ponudila firma B d. o. o. tu nema nićeg prljavog.

Ma od samog početka ovog topica čini se da u Sarajevu nema baš nićeg drugog osim predivnih stvari, pojava, mjesta i ljudi.