Izronili smo iz ništavila u beskraj slobodne misli.

Bog je svojom svemogućom riječju svijet izvukao iz ništavila, tako da se može kazati kako ne postoji ništa što ne bi svoje postojanje dugovalo Bogu Stvoritelju.

Ako se pak ponizim i poništim, i napustim svako vlastito uzdizanje, i snizim se u prah, što i jesam, onda će mi milost tvoja biti sklona, i svjetlo tvoje bit će blizu srcu mojemu; i svako će cijenjenje samoga sebe, pa ma kako maleno bilo, potonuti i nestati zauvijek u dolini moga ništavila.

Onaj koji ne pati niti ne uživa - vjerovati u Boga znači u određenom smislu, stvoriti ga - stvorili smo Boga da bismo spasili svijet od ništavila, jer ono što nije svijest, vječna svijest - tek je privid - jedino istinski stvarno je ono što osjeća, pati, sažalijeva, voli i želi - a to je svijest - trebamo Boga da bismo spasili svijest, ne da bismo mislili o životu nego da bismo ga živjeli - ljubav je besmislica ako nema Boga - filozofija može imati i ima individualno porijeklo, teologija je nužno kolektivna - definirati Boga, znači ograničiti ga u našoj pameti, ubiti ga, definirati znači postaviti granice, a ne može se definirati nešto što je potpuno neodredivo - Bog je najbogatija i najosobnija ljudska zamisao - samo se neizmjernim brojem stepenica može prijeći put od konačnog do beskonačnog - onaj u koga vjeruješ-to je tvoj Bog - ti si zamisao koju Bog o tebi ima, ali živa zamisao - u Bogu tražimo nas same, našu vječnost da bi nas učinio božanskima - vjerovanju u Boga ne upućuje nas racionalna potreba nego životna tjeskoba - vjerovati u Boga znači željeti da on postoji, a isto tako i ponašati se kao da postoji.

Jer, središnji njen dio jest upravo Pjesma Suncu, postavljena točno na mjesto simetrične razdiobe, i ona priprema baš takav Finale presijecanjem dominanti tame, beznađa, mraza, ništavila i užasa konstrativnim elementima: sunca, nade, topline, božanske cjelosti, ljubavi.

Pritom postavlja čitav niz zanimljivih pitanja: Je li zlo doista oblik ništavila?

Trebalo bi samo da poštedi jednu tanku zraku svijesti: toliko da se njome može iskusiti dobrota ništavila.

Grad u kojemu su veže i dvorišta predvorja ništavila.

Kotač vremena, nevremena, oluje, ništavila se okreće uvjek se vrti i vrti i vrti i...

Slažem se da je svemir samo jedan i to ovaj naš, tu smo još u realnosti i stojimo sa obe noge na zemlji, ali da je nastao iz ništavila, ta pretpostavka je vrlo teško shvatljiva, a na tu pretpostavku dodajemo novu, da je ništavilo inteligentno, kada tom istom NIČEMU sad več dajemo osobnost.Ovu nemoguču misiju je nemoguče spustisti na zemlju i pojmiti, krenili mi to, sa bilo koje strane.Temelj matematike jeste da NULA pomnožena, podjeljena, zbrojena i oduzeta od NULE uvijek je " NULA ". NIŠTA PUTA NIŠTA DA DAJE NEŠTO, i to neznam, koje tone materije, koje se šire prostorom, da se počeškam po glavi.

Ali ima jedan drugi pravac, koji ovdje vidim i onda su mi shvatljive ove logičke varijacije, a to je kako postaviti, ustoličiti samog " BOGA ". Pojam Boga, jeste nešto, neviđeno, onaj kojeg nema, a sve vidi, zna i može, tako da opis PAMETNOG I INTELIGENTNOG NIŠTAVILA, se sasvim solidno i logično uklapa, ali ne po postavljenoj temi, nego po savim drugoj temi npr; DALI JE BOG NAPRAVIO SVEMIR???

Nisam ja plod ništavila već Božje ljubavi, istaknuo je biskup Bogović.

1 Janji, svojoj u Kristu prečasnoj gospođi i sestri dostojnoj ljubavi prije svih ostalih smrtnika, rođenoj sestri svijetloga kralja Češke, ali sada već sestri i zaručnici Svevišnjega Kralja nebeskoga, 2 Klara, najneznatnija i nedostojna sluškinja Kristova i služavka Siromašnih gospođa, želi radosti spasenja koje proistječe iz Početnika spasenja, kao i sve štogod može bolje poželjeti. 3 Tolikom sam ispunjena radošću zbog tvojega zdravlja, sretnog duhovnog stanja i divnih uspjeha koji te, kako vidim, osnažuju na putu što si ga započela da postigneš nebesku nagradu. 4 I dišem tolikim klicanjem u Gospodinu jer sam o tebi doznala, a i sama sam u to uvjerena, da ti divno nadoknađuješ ono što nedostaje u nama kako u meni tako i u ostalim sestrama nasljedovateljicama stopa siromašnoga i poniznoga Isusa Krista. 5 Doista se mogu radovati, i nitko me ne može lišiti tako velike radosti, 6 budući da, imajući napokon ono što sam tako vruće željela pod nebom, vidim da si, poduprta čudesnim darom mudrosti iz usta samoga Boga i na strašan i neočekivani način, podmetnula nogu prepredenostima lukavoga neprijatelja, oholosti koja upropašćuje ljudsku narav i taštini koja zaluđuje ljudska srca. 7 I vidim da si svojom poniznošću, krepošću vjere i rukama siromaštva zagrlila ono neusporedivo blago sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca kojim se stječe Onaj po kojemu je sve postalo iz ništavila. 8 Posluživši se apostolovim riječima kažem ti da te smatram pomoćnicom samoga Boga i pridizateljicom palih udova Njegova neizreciva Tijela. 9 Tko je taj, dakle, tko bi mi smio zabraniti da se ne radujem tako velikim radostima koje pozivaju na divljenje? 10 Stoga se i ti, najdraža, uvijek raduj u Gospodinu 11 I neka te ne prekrije oblak gorčine, o preljubljena moja gospođo u Kristu, ti, radosti anđela i kruno sestara

Izravne seksualne konotacije, krajnje pervertiranje biblijskih motiva, morbidan i makabreskan erotizam, pjevanje bluda, ništavila i smrti sve se to provodi ključnim leksemima u prvoj (anti) poetičkoj fazi: strast, bijes, orgije, blud, ludilo, mahnitost, krv, crnina, krik, kaos.

Kao što sam već rekao fizičar Teplov je to ovako pisao: (1) (- 1) = 0 (Ovdje je Nula simbol ravnoteže, a ne ništavila, upravo onako kako se primjenjuje u inženjerstvu).

Možda zato što se radnja događa na otoku, pa se meni pričinja da je kao i zemlja, neki mali otočić u astralnom beskrajnom moru ništavila, tišine, tame, osame i nigdine.

U tom slučaju mi ljudi smo failali u pokušaju definicije ništavila.

Stoga se ne može govoriti o stvaranju iz ničega ili iz ništavila.

Stoga se identitet osobe u trenutku uskrsnuća ostvaruje jedino kroz »vjernost ljubavi Boga prema svom stvoru, koji mu u trenutku smrti ne dopušta da propadne u ponor ništavila, nego ga drži (usp.

Upravo tim očuvanjem od ništavila Kristov križ dobiva svoju vrijednost, a time i svaka ljudska patnja dobiva svoj smisao jer se pomiče ili bolje rečeno uklanja okov besmisla navezanog na ograničeno, osjetilno, pri čemu se kroz patnju ne gubi identitet osobe nego je on očuvan i u trenutku smrti ukoliko je primila novi, vječni život.

tako da za postizanje pravog mira, odnosno ništavila mi nismo sposobni, a za postizanje takvog mira samo postojanje je opterećenje.

Obraćam ti se u ime Društva hrvatskih književnika, ali i u ime svih koji su cijenili tvoje antologijske stihove: zadužila si nas poezijom, koja je protekla u znaku borbe protiv ništavila, a u obranu dostojanstva, duhovne uspravnosti u ljudima i ljubavi kao vječnog agensa.

Vi ste, doduše, u? inili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. 21 Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila. 22 A Jahve ne? e odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas u? ini svojim narodom. 23 A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestaju? i moliti za vas i upu? ivati vas na dobar i pošten put. 24 Samo se bojte Jahve i njemu iskreno služite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim o? itovao me? u vama. 25 li budete? inili zlo, propast? ete vi i vaš kralj. " 2. PO? ECI ŠAULOVA KRALJEVSTVA Ustanak protiv Filistejaca

Taj drhtaj je nešto najstrašnije što sam ikad u životu vidio, u tom drhtaju je sadržana sva jednostavna želja da se bude živ, sav užas pred ponorom beskonačnog bola i ništavila.

Ljubav je, eto, ipak ja? a od ništavila - samo ne smijemo biti mla? ni.

Hrvatski narod je bolestan od " političke histerije ", koja je stvorila politiku ništavila.

Pa ipak, poput Knifera, koji mu je u doživotnoj posvećenosti jednom te istom motivu meandru, bio duhovno vrlo blizak, i Vlahović se u posljednjim desetljećima karijere približio zakučastom prihvaćanju ništavila srodnom filozofsko-empirijskim temeljima zen budizma, koji samo naizgled vode nihilizmu.

Kreacija koja nastaje iz ništavila metematički može biti predstavljena djeljenjm nule sa nulom.

Dugo im je trebalo da zaslade pelin prijevare, od ništavila stvore ono nešto, bol stvarnosti ponište iluzijama osmijeha, od nevinog svjedoka naprave okrivljenog.

To je posljedica krivog tuma č enja jezika, zaboravljanja činjenice da je i sam jezik puki privid koji omogu ć ava održanje praznine ili ništavila u samome središtu rečenoga.