Bahati se svedu na pravu mjeru kada se suoče s ništavilom vlastitih uspomena.

Jer upravo u nevolji ono najneophodnije može biti utoliko osjetnije: postati čist u vlastitoj duši te misliti i činiti ono što je pravedno ne bi li se iz uzroka pred ništavilom dohvatio život.

Raširio je ruke i lebdio na vodi, okružen ništavilom tišine, mira i lakoće koja ga je obuzimala, kao pred san.

Pored toga što je neodoljiv, legendaran zavodnik i ljubavnik, paradigmatični filozofski nevernik, skeptik, halapljivac Don Žuan je i metafora večite borbe među postojanjem i nepostojanjem, bićem i ništavilom.

Onaj, koji ne može da bude jedno (biće), onaj koji uopšte ne može prihvatiti bivstvovanje možda s tim razlogom što uviđa rušiteljski hod vremena, kao i efemernost svih pokušaja, zanosa i projekata onaj, koji se nalazi u stalnom iskušenju pred nebićem, pred granicama, pred onim što odvaja život od smrti (ako bilo što odvaja život od nje), onaj koji je saputnik privida, praznine, hladnoće (metafizičke, nesavladive, neumoljive hladnoće usamljenosti) može li on, Don Žuan, uopšte pomoći nekome, svojom ga ljubavlju spasti nebića kada ni on sam nije u stanju da se izbavi od kandži relativizma i nihilizma (tog " najnelagodnijeg gosta "); da se odupre svom izvornom preziru i zamoru u odnosu na svet, čoveka, boga, moral, nauku, umetnost, ljubav; toj temeljnjoj ogorčenosti, obezvređenju, obeznačenju postojanja, toj " volji za ništavilom " i njegovom propovedanju.

Opsednutost ništavilom u postmodernoj epohi polako postaje kulturološki topos: " Metafizički nihilizam dostigao je svoj vrh u postmoderni: postmoderna je poslednje literarno otelotvorenje metafizičkog, spoznajnog, socijalnog i moralnog nihilizma ", piše slovenački teoretičar Janko Kos.

Predstavnici hrvatskog i srpskog moderniteta rođeni devedesetih godina 19. stoljeća imali su bliske susrete s ništavilom per se.

Zaista je velik koji je u sebi malen i koji svako uzdizanje u časti smatra ništavilom.

Cilj Našeg objavljivanja ovih uvjerljivih i teških rijeci jest dojmiti se tragatelja, tako da bi on sve osim Boga smatrao prolaznim, i sve stvari osim Njega, Koji je Predmet svekolikog štovanja, drzao potpunim ništavilom.

U krizna vremena prave se ljudske vrijednosti ismijavaju i zamijenjuju bezličnim ništavilom, koje se uvlači u svaku poru u društvu, pa i u porodicu.

Naime, Descartes se upustio u opću sumnju; temeljnu sumnju u sve i svakoga u kojoj se sve srušilo i jedino što je ostalo nad ruševinama i ništavilom, jedina sigurna točka bio je sam sumnjajući subjekt.

Mala zelenkasta mrlja jedva se nazirala okružena hladnim ništavilom i obasjavana sa tri sunca.

Sa Ništavilom iz kojeg smo i potekli.

Čovek koji živi na prizemnom nivou svakodnevnih telesnih uživanja zauvek ostaje zbunjen pred cudesnom zagonetkom sveta, koga doživljava kao apsurd, slepu ulicu koja se završava smrću, truležju i ništavilom.

Kako zbrojiti nezbrojivo, spojiti nespojivo, ništavilom popuniti očekivanje, prazninom ispuniti nadu?

Ovaj kratki magično realistični roman upućuje nas na promišljanje o osnovnim životnim pitanjima, našoj povijesti, smislu postojanja, ljubavi, višoj sili, sudbi, pobjedi kreativnosti nad ništavilom.

Dragi moj prijatelju Ivice, ja mislim da si ti savršeno normalan, a svi oni koji nisu u stanju prepoznati svoga vlastitog anđela, svoju vlastitu duhovnost i svoje vlastito sveto da su u groznim problemima u suočenju s vlastitim ništavilom.

- prostor je pun tek izgovorenih riječi - u nama plaču uspomene - zanjihana dozivanja - snovi su stvarnost bez dimenzija - u oblini svijesti - oplodilo se u svim osjetilima - prazna, klepetava rečenica - smijehom da odrubim - bubriš u zori - život talasa u novi zidanje - san nepokoreni - sve što se rađa grob u sebi nosi - vode zaborava, more nemira - ruke razgrću zaborav - čovjek-malen pred beskrajem i velik pred ništavilom - spokojne zvijezde pred provalijom vremena - krilate oči života - cvjetanje smrti - tiha jezerca tmine - tragičan čin uvijek je pisan životom - sat koji veze vrijeme - ruža koju razlistava sunce - nijema jezgra mraka - riječ pamti i sve u zapamćenju živi - tko je izbrisao stranice sna? - nijema poezija i slijepo slikarstvo - zrnce svjetlosti prosinulo iz visina

Ništavilo više ne podređuje praznini, koju smatra preostatkom naturalizma, nego prazninu izjednačuje s ništavilom, no na način da je smatra najautentičnijom prispodobom ništavila.

likovi: 8 djece g. i gđe Ramsey, James Ramsey, Lily, William Bankes, Tansley - ona bijaše obrubljena radošću - sasušene, ukočene riječi - često je taj prijelaz od zamisli do djela strašan - sve dok se misao ne rasprsnu od svoje vlastite jačine - bijaše kao spužva posve natopljena ljudskim osjećajima - nosila je zublju svoje ljepote - svežanj osjetljivosti - umjetnosti su tek ures na vrhu ljudskoga živora, one ne izrazuju sam život - čemu je čovjek tako smion u misli, tako plašljiv u životu? - okvir njezine ljepote bijaše - svi čovjekovi opažaji su na pola puta do istine - naslage svakodnevnog života - osjećajući trn u zapletaju te misli - klinasta srž tmine - odmor na uzvisini postojanosti - lišivši se osobnosti, čovjek se lišava briga, žurbe, vreve - vlastita djeca čovjekovim sjetilima često podare potreban potisak - izložiti rebra svoje taštine - iz cijelog mu tijela frcaju iskre umjesto riječi - osmijeh, prekriven sjećanjem, obojen snovima - profil poput izrezbarenog dragulja - nema ničega dosadnijeg, djetinjastijeg i nečovječnijeg od ljubavi, pa ipak je ona i divna i potrebna - nesvrstana čuvstva koja su tako česta - stajala je poput dima - uvijena u njihova srca - poškakljana besmislenošću vlastite pomisli - stadoše zapljuskivati obale njezina uma - njezin um se dizao i spuštao, dizao i spuštao od poezije - sutonski zidovi njihove prisnosti - u tišini bi se netko glasno nasmijao kao da se šali s ništavilom - jeknuše besciljnim jecajem žalosti - drveće, onako opustošeno, poprima sjaj poderanih zastava što svjetlucaju u tami - naša pokora zaslužuje tek letimičan uvid, a naša muka tek odgodu - da svijet odrazi doseg duše - nekoć je zrcalo sadržavalo lice - mekana njuška ljepljivih morskih zapaha - valoviti plašt tišine što je upredao u sebe krikove ptica, tuljenje brodova,... - svjetlost sagnuta pred svojim vlastitim likom u obožavanju na zidu - pogled koji zaklanja prezir i gnjev ovoga svijeta - postranični pogled što skliznu - oko njezine tužaljke ovijala se neka nepopravljiva nada - žlijeb u dubinama mraka - prostrlo se preko polja širokooko - ljepota nudi svoje čari, pruža utjehu - kao da se duga noć nastanila u njoj - ostati ležati na pijesku zaborava - sa sutonom oštrine nestane, spokoj se podiže - kroz otvoren prozor glas ljepote svijeta uđe romoreći - noć što plovi u grimizu - počivaše s nekoliko ovoja mraka na očima - zora je njihove sitne glasove upredala u svoju bjeloću - rastvoriti vrata u čovjekovom umu - bacio se unatrag u gorke vode očaja - okus i vonj što ga imaju mjesta nakon duge odsutnosti - teški zastori tuge - zauzlalo je uzao u njezinu umu - preostaci vremena - ona ostaje u njezinom umu poput umjetničkog djela - ona od trenutka tvori nešto trajno - propadamo, svatko za sebe - uvijena u svoj plašt mira - kao da u toj rupici pokapa savršenstvo trenutka - krajnja zamračenost ljudskih međuodnošaja - stojeći u mrtvačkoj svjetlosti ranoga jutra - izgraditi cijelu građevinu mašte - čovjek zaboravlja sitne nemire - sunčao se poput stvora što se nažderao života - vodoskok radosti - nekakav zajednički osjećaj koji održava cjelinu - polovica čovjekovih predodžaba o drugim ljudima su pretjerane - najviše čovjek poželi neko tajno osjetilo - bijaše tako zadovoljan da nije htio nikomu dati ni mrvicu svoje radosti Doživjela sam svoje viđenje

Viđenja koja ne daju ništa vidjeti i koja sama ništa ne vide, viđenja bez vizije. (Pomislite na brisanje romantičke figure gdje je umjetnik bio vizionar.) Drugim riječima, a na simetričan način, taj svijet ispresijeca neka radikalizirana zabrana slika, kako kaže Adorno, i tako je i sama postala osumnjičena za praznovjerje, osim ako nije posrijedi samo tjeskoba pred ništavilom koja bi držala uspravnom svaku sliku.

Henry Miller je pičku nazvao ništavilom kreativnosti.

Ta se svijest i taj jezik, dakle, imaju prilike postaviti izmeču svjetla i tame, na neizvjesnoj točci u kojoj se jedno prerušuje u drugo posljedujuči obiljem ili ništavilom.

1 2 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je. 2 Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu. 3 Zlo? om se? ovjek ne utvr? uje, a korijen se pravedniku ne pomi? e. 4 Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima. 5 Pravedni? ke su misli pravi? ne, spletke opakih prijevarne. 6 Rije? i opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova. 7 Opaki se ruše i nema ih više, a ku? a pravednika ostaje. 8? ovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem. 9 Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha. 10 Pravednik pazi i na život svog živin? eta, dok je opakomu srce okrutno. 11 Tko obra? uje svoju zemlju, sit je kruha, a tko tr? i za ništavilom, nerazuman je. 12? ežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda. 13 Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. 14 Od ploda svojih usta nasitit? e se svatko obilno, a ono što je rukama u? inio vratit? e mu se. 15 Lu? aku se? ini pravim njegov put, a mudar? ovjek sluša savjete. 16 Lu? ak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu. 17 Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru. 18 Nesmotren govori kao da ma? em probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. 19 Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za? as. 20 Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete. 21 Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju. 22 Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu. 23 Promišljen? ovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumni? ko razglašuje svoju ludost. 24 Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. 25 Briga u srcu pritiskuje? ovjeka, a blaga rije? veseli ga. 26 Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put. 27 Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je? ovjeku blago dragocjeno. 28 stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

Cini se da su sebe smatrali krajnjim ništavilom, a spominjanje sebe u tom Dvoru cinom huljenja.

Tako ni strah, što ga pripovjedačica u svom dominantnom dnevnom egu pretače u bijes, ne bi li njime zatomila ljubav, a s njom, dakako, i neizbježnu bol, neće biti onaj egzistencijalistički, što ga filozofi rado definiraju kao konfrontaciju s ništavilom i ništavnošću u samim temeljima postojanja, već će nam se u psihoanalitičkom svjetlu razotkriti kao nelagoda i bojazan zbog nečeg nekoć prisnog i poznatog, što bi se, još uvijek potisnuto, iz sigurnih sfera nesvjesnog na bolan način moglo vratiti u svijest.

Ovo je vreme čežnje koja je izgubila svoj smisao i upravo čezne za samom sobom: mi smo ovom svijetu toliko strani, da u njemu više i nema nečega za čime bi se čeznulo; stoga se isprva ta čežnja javlja kao čežnja za ništavilom, ali onda, u drugom koraku, ona postaje konzrevativnom revolucijom: kad u svijetu više nema ničeg vrijednog očuvanja, onda se to vrijedno valja nanovo stvoriti

I, tek što sam pomislio - sve svinjarije koje se učiniti mogu, ova dvojica su učinila, oni me iznenade još ljigavijim političkim ništavilom.

Na taj cete dan otkriti kako ce sve osim Njega biti zaboravljeno i biti smatrano potpunim ništavilom.

Može u tebi izgraditi nešto ljudski najčistije, a može te učiniti ništavilom, nitkovom ili otpadom ljudskog roda.