Nikole Pašića i u njoj su bili šatori za presvlačenje, prijavni centar (za nas strance i one koji nisu ranije mogli preuzeti startne pakete), kemijski wc-i i šator gdje su se odlagale stvari trkača.

Isprva sam mislio da se radi o pseudonimu nekog blogera portal-historiografije i Facebook povjesničaru, ali sam otkrio da se stvarno radi o naučnom savetniku Instituta za savremenu istoriju iz Beograda, sa simboličnom adresom na Trgu Nikole Pašića.

Govoreći o knjizi, u knjižari na Trgu Nikole Pašića, član takozvanog odbora za istinu o Radovanu Karadžiću i izdavač Miroslav Toholj kazao je da je prije manje od mjesec dana dobio elektroničku verziju teksta romana na CD-u, navodeći da je Karadžić " točku na ovu knjigu " stavio krajem kolovoza ove godine. Ne bismo mogli tvrditi je li elektronička verzija Karadžićeva ili je rukopis u nekom drukčijem obliku možda prekucala ruka nekog od Karadžićevih ljudi, ali u svakom slučaju, autentičnost rukopisa je izvjesna, jer je sam autor, onda kada je to bilo moguće, prijateljima predočavao svoje romaneskne planove - istaknuo je Toholj.

U Beogradu postoji Trg Nikole Pašića i na njemu impozantan spomenik Nikoli Pašiću od bronce, visine 420 cm.

Kontrarevoluvija obzirom da je ovo do sada kontinuitet revolucionarnih razmjera, izniman u svijetu - osnova je okupiranje imovine i derivati s tim u vezi, stotine i tisuće iznimnih svjetskih trikova, od Nikole Pašića preko fašizma i kvislinga, preobražaja partizanske borbe u to isto i cijele etape napredovanja udruženo sa vanjskim partnerima, uključujući ovaj zadnji jaki val koji se još nastavlja, sve skupa i dalje sa najviše rezidencija, vila, nekretnina, najviše belosvjetskih kombinancija a la predmetna (za rehabilitaciju fašista i četnika trebaš platiti veliku lovu....).

Još se biskup Strossmayer bavio južnoslavenskom idejom, a Ante Trumbić, Frano Supilo, Hinko Hinković, Ivan Meštrović i još neki su 1915., na inicijativu Srbina Nikole Pašića, u Parizu osnovali Jugoslavenski odbor.

Na, primjer, jedan od njegovih suvlasnika bio je i Rade Pašić, legendarni beogradski playboy, sin srbijanskog političara Nikole Pašića.

Burza je odradila svoje kao za Nikole Pašića dvadesetih, posve suprotno nego tridesetih kada je i uz pomoć burze napravljeno jako puno, uz ostalo 3 najveće bolnice i vodeći svjetski centar javnog zdravstva by Andrija Štampar a što i danas jako služi i osnova je.

Otkucaj.......... advokat Džonatan Levi očito da ništa neznaš i niti si dobro obavešten. googlaj dečko - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - goglaj ti o zločinima i zulumu srpske krune, bandita Nikole Pašića i velikosrpske klike.vaša je povijest puna nasilja i zločina jer ster paraziti i neradnici.

Vladajući krugovi, predvođeni nacionalističkom Radikalnom strankom Nikole Pašića, Jugoslaviju nisu smatrali novom državom nego proširenjem Srbije na krajeve bivše Austro-Ugarske, na osnovi ratnih dobitaka, te su nastojali da se ustanove srbijanske države (vladar, vojska, uprava) prošire na " novooslobođene teritorije ".

Za tu je kooperativnost Radić nagrađen i mjestom ministra prosvjete u vladi Nikole Pašića.

HARMONY 17, petak 13.07.2012. od 14 - 20 h, Trg Nikole Pašića, Beograd

Ali što je najgore, i povratak Nikole Pašića, Bugarina (?) i najvećeg srpskog radikala (koji se kao politički izgnanik u međuvremenu nalazio u bugarskom egzilu).

U zadnje vrijeme se sve češće i češće sjetim one svevremenske izjave Nikole Pašića: " Spasa nam nema, propasti ne možemo. " Ne vidim što nas može izvući iz ovog socio-ekonomskog limba u koji smo zaglibili.

Upravo stisnut između Pribičevića, koji ga je izgurao iz Hrvatsko-srpske koalicije, i Nikole Pašića, koji ga je nadigrao preko Trumbićevog Jugoslavenskog odbora, Supilo završava kao najtragičnija figura i cijeli njegov život slama se u vremenima koja su lomila milijune ljudi.

Prvi susret Nikole Pašića i Frana Supila, u Beogradu 1905., trebao je biti upozorenje da se njih dvojica nikad zaista neće razumjeti.

Zaječar je osim toga poznat i po svojoj Gitarijadi, festivalu demo-bendova koji se održava od 1969.; zatim po svojoj pivovari u vlasništvu turskog Efesa, a i kao rodno mjesto srpskog premijera Nikole Pašića.

Pa zašto bismo onda jedno zlo išli mijenjati istim takvim, u hrvatskim prilikama to znači da HDZ treba ostati na vlasti, jer za njih znamo da su lopovi, uspjeli smo ih upoznati, pa ako primijenimo maksimu čuvenog srbijanskog političara s početka 20 stoljeća, Nikole Pašića Baje, koja glasi: Na izborim svoj glas dajte nama, jer mi smo dugo na vlasti i nakrali smo se dovoljno, još nam samo malo treba.

Doduše, mora se priznati, kako g. Pupavac, predstavnik " izvorne škole " profesionalnog srbina, promotora programatski usavršenog plana Nikole Pašića, u maniri uistinu izvrsnog političara, provedbeno savršeno, mirnim sredstvima, provodi konzistentno i uporno, kroz realno ostvarive korake, taj plan

Bilo je i u njegovo vrijeme i kasnije raznih kritika na račun Nikole Pašića.

Omašku da se u austrijskom dijelu Monarhije vide Slovenci i Srbi a ne Hrvati, pokazuje uvjerenje Nikole Pašića da »srpski narod naseljava obalu dalmatinsku na dužini od 500 kilometara« (Pašić-Jovanoviću, iz Soluna, 12. I. 1918).

Ovi Titoljupci zaboravljaju Rimske ugovore iz 1924. (akt o prijateljstvu i srdačnoj suradnji te Sporazum o Rijeci) potpisani od Kraljevine SHS, Nikole Pašića (predsjednik Vlade) te Momčila Ninčića (MVP) i s talijanske Benita Mussolinija.

Kada je počeo Prvi svetski rat, vlada Nikole Pašića gaje poslala da u Engleskoj i Americi diplomatski deluje protiv austrougarske propagande i da afirmiše pravednu borbu Srba.

Ona se na našoj povjesnoj magistrali u sklapanju međunarodnih ugovora i političkih paktova manifestira još od davne Pacta convente iz godine 1102. i poklanjanja kraljevske vlasti mađarskom kralju Kolomanu, kojemu hrvatski redovi i staleži povjerovaše da ćemo u personalnoj uniji s Mađarima skladno kohabitirati kao taubeka dva. Ta se naivnost kreće i od onoga našeg veledušnog ratovanja 1389. na Kosovu Polju protiv Turaka, u kojemu smo bezglavo ginuli za tuđe interese; od one viteške bitke hrvatskog bana Emerika Derenčina na Krbavskom polju 1493., u kojoj Turke dočekujemo na otvorenom bojnom polju, umjesto da ih napadnemo podmuklo iz zasjede; od onoga tragičnog sabora u Križevcima 1526., kada hrvatsko plemstvo uzima za vladara tuđinca Ferdinanda Habsburgovca, koji će ih tobože braniti od Turaka, umjesto da biraju svoga vladara Krstu Frankopana; od onoga nesretnog sabora 1527. u Cetinu, kada Habsburgovce biramo za hrvatske kraljeve, koji vladaju i dave Hrvatsku do godine 1918; od onoga junačkog juriša u sigurnu smrt Nikole Šubića Zrinskoga 1566. u Segetu, umjesto da lukavo spasi vlastitu glavu i živote hrvatskih ratnika; od onoga besmislenog ratovanja hrvatskih vojnika 1632. u Bečkome Novom Mjestu, kad su podmuklo pozvani u pomirljivu audienciju u Beč, a onda podlo gurnuli njihove glave pod carsku i kraljevsku sjekiru; o onoga somnambulnog lutanja polihistora i misionara Jurja Križanića po Rusiji 1671., gdje širi utopističke ideje panslavizma i slavenske uzajmnosti, a Hrvatima savjetuje da se odreknu vlastita nacionalnog imena i da se nazovu Moskovitima; od onoga brzopletog prihvaćanja od hrvatskih staleža Pragmatične sankcije 1712., koja je rezultirala centralizmom i ungaro-germanizacijom čitave zemlje; od romantičkog vođe ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, koji odbacuje politički kroatizam grofa Janka Draškovića i širi paslavizam, pa se i on odriče hrvatskog imena u korist imaginarnog pojma ilirzma; od one proklete Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., koja postaje legitimnom osnovom za mađarsku eksploataciju i mađarizaciju Hrvatske; od onih jugoiluzija Josipa Jurja Strossmayera, koji sanja o utopističkom jedinstvu srpskog pravosavlja i hrvatskog katolicizma, pa se i on odriče atributa hrvatski u korist novoga jugoslavenskog imena; (I tako su se svi naši velikani odrekli svoga konkretnog subjekta za volju apstraktne cijeline - M. Krleza); od one herojske pustilovine Eugona Kvaternika, koji s naivnim pouzdanjem u pomoć francuskog cara Napoleona III. diže 1871. Rakovačku bunu, koju austrijski kordoni sa srpskim kraišnicima ugušuju, a njega iz zasjede ubijaju; od one maglovite i lunatičke Krfske deklaracije i ulaska Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno 29. listopada 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kada nas zahvaća elementarno povjesno zlo; od Trumbićeva kukavičkog potpisivanja Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Italije 1920., u kojemu talijanskoj iridenti dariva Istru, Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku i koji srlja u čaršijske marifetluke bjelobradog Cincara Nikole Pašića, sve dok ga lukavi Baja kao ministra vanjskih poslova podmuklo ne izigra i namagarči; od političkog kapitulanstva Stjepana Radića i njegova ulaska 1925. u beogradsku kraljevsku vladu, kada u beogradskom manežu pleše s kraljicom Marijom srbijančicu a kralju Vitezu Aleksandru, koji ga nakon atentata posjećuje na smrtnoj postelji u Zagrebu, ljubi ruku; od one fantomske Meštrovićeve skulptorske inspiracije Vidovdanskog hrama, kao simbola snage i pobjede jugoslavenstva; od onoga kupinečko-čaršijskog sporazumštva Vlatka Mačeka, koji lakovjerno nasjeda na cincarsko-srpske protokolarne trikove Dragiše Cvetkovića o punoj autonomiji Banovine Hrvatske; od onoga Pavelićeva somnambulnog povlačenja u svibnju 1945. prema zapadnim Saveznicima, u naivnom uvjerenju da će hrvatske izbjeglice, vojsku i civile prema Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima velikodušno prihvatiti i da ih ne će izručiti u klaonicu krvožednim Titovim srbokomunistima, da se nad nevinim žrtvama izdovolje; i na kraju, do ovog eurofidestičkog puta prema Europskoj uniji, na kojemu nikako ne možemo spoznati, da ova romantična europska žar ptica, koja kruži nad našom stvarnošću, nije ništa drugo nego obični lešinar, kojega smo često nad našim povijesnim stratištima bespomoćno promatrali.

Što se tiče odgovora dr. Cvetkovića, inače izvrsnog istraživača i plodnog pisca o komunističkoj represiju poslije rata u Srbiji, na pitanje o JVUO, to samo zrcali pristup današnje srbijanske historiografije o četnicima (iako ne zaboravimo i tamo postoje podijele o ulozi četnika u ratu, ali uzmimo srbijanske udžbenike kao meritorne, istorijske institucije na Trgu Nikole Pašića i službenu politiku).

U Beogradu joj je u ministarstvima tadašnje države obećano 100.000 kruna pomoći do kojih ju je dijelio samo potpis predsjednika tadašnje vlade Nikole Pašića.

Kasnih 1980 - ih jednom od glavnih beogradskih trgova, Trgu Marxa i Engelsa, promijenjeno je ime u Trg Nikole Pašića.

Neki povjesničari sve su to prikazivali kao rezultat državničkih i političkih sposobnosti Nikole Pašića, dok su drugi rekli: " Njegovo će ime ostati u povijesti više zbog toga što je vezano za velike događaje, nego zato što su ti događaji vezani za njega " (Otokar Keršovani).

Potom sjedamo u Biblioteku, zgodnu mješavinu zalogajnice i knjižnice (slično našoj Booksi, ali s hranom), koja se nalazi u prolazu između Terazija i Trga Nikole Pašića.

Vladajuća Radikalna stranka Nikole Pašića smatrala je da u tim novim krajevima treba da se uvede specijalni vojno-policijski režim, da su to krajevi koji nisu dovoljno kulturni, kako su govorili, da oni nisu dovoljno politički razvijeni, da se ustav Srbije, koji je zaista bio demokratski, ne može proširiti na te nove krajeve, da oni ne mogu dobiti pravo glasa, da ti novi stanovnici, a podsećam, to je bilo oko milion ljudi na Srbiju koja je pre tih ratova imala negde ispod 3 miliona ljudi, ona je sa tim novim krajevima dobila još jedan milion, dakle, radilo se o gotovo trećini stanovništva tadašnje Srbije.