Njemačko zapovjedništvo je zapovjedilo svim stožerima da kod povlačenja sve ruše i razbijaju, posebno industrijska postrojenja, velebne zgrade, mostove, tunele i sve drugo što je bilo od koristi narodu Dalmacije.

Njemačko zapovjedništvo tek u tom trenutku shvaća da glavni udar Crvene armije neće uslijediti s juga, gdje su postavljeni snažni obrambeni položaji.

Njemačko zapovjedništvo, pa ni sam Churchill, nisu vjerovali da je takvo što uopće moguće.

Četiri velike njemačke podmornice, upućene u Sredozemlje imale su logistiku Ratne mornarice Monarhije pa je od lipnja 1915. njemačko zapovjedništvo u Puli bilo ustrojeno kao zapovjedništvo Podmorničke flotile Pula.

Sve su 1944 - 1945. likvidirane, a dio je pobjegao na zapad (najveća grupa, oko 5.000, pod komandom Popa Đujića, pobjegla je iz Knina početkom studenoga 1944. prije nego što ga je NOVJ zauzela, te se uspjela dočepati Istre, gdje su stavjeni pod njemačko zapovjedništvo).

To, kao i protuhrvaski Rimski ugovori koje je poglavnik ustaškog pokreta i NDH potpisao, bio je glavni razlog što je Hitler pozvao Pavelića u lipnju 1941. na Berghof i ponudio mu pomoć u poništenju Rimskih ugovora, što je Pavelić odbio. (Nakon toga je Hitler digao ruke od Pavelića, a 1943. ga je praktički razvlastio jer mu nije vjerovao, s tim da mu je prije toga naredio da mora riješiti židovsko pitanje u NDH.) Na koncu, kad je hrvatski vojskovođa Slavko Kvaternik, ministar obrane u vladi NDH, podnio koncem 1942. neopozivu ostavku na sve položaje u državi, stigla je još jedna velika i bespramna poglavnikova laž, naime, Slavko Kvaternik (kojega su partizani nakon WWII strijelali na smrt nakon što su ga Amerikanci izručili Titu) zamolio je poglavnika neka čuva tek ustrojenu vojnu akademiju za hrvatske časnike u Varaždinu, kao i Hrvatsku vojsku, na što je Pavelić slagao da će je čuvati kao zjenicu oka, da bi nekoliko tjedana nakon toga raspustio dočasničku i časničku vojnu školu, i Hrvatsku vojsku praktički stavio pod njemačko zapovjedništvo, dozvolivši da njemački saveznik u Hrvatskoj regrutira hrvatske mladiće za njemačke postrojbe, što je bilo posebno ponižavajuće da se pobjednički hrvatski general Čanić, koji je u ljeto 1942. s Kozare isprašio pet Titovih proleterskih birgada, morao 1943. iz Austrije vratiti zajedno sa svojim časnicima, bez svoje domobranske brdske divizije dok su zapovjedništva preuzeli njemački časnici, a hrvatski vojnici dobili, uz hrvatske, i njemačke oznake, i završili u Staljingradu otkuda se gotovo nitko od 10.000 hrvatskih vojnika nije vratio živ.

Njemačko zapovjedništvo u Zadru joj nije bilo sklono i tvrdilo je da Hrvati, ustaše i partizani nemaju što tražiti u gradu koji je oduvijek bio talijanski.

Njemačko zapovjedništvo je 20. siječnja 1943. pokrenulo vrlo opsežnu operaciju nazvanu " Weis " (tzv. Četvrta neprijateljska ofenziva).

Njemačko zapovjedništvo nadalo se prodrijeti na Bliski istok i s južnog pravca zahvaljujući novoj Rommelovoj ofenzivi kojom su britanske snage teško poražene u bitci kod Bir Hakeima i prisiljene na povlačenje iz Libije u dubinu egipatskog teritorija.

Njemačko zapovjedništvo s divljenjem u mnogo navrata pismeno hvali i odlikuje legionare za njihovu iznimnu hrabrost i vojničko držanje u izuzetno teškim i pogibeljnim borbama.

Najvažnija prekretnica ipak se dogodila na istočnom frontu, gdje su ulične borbe u Staljingradu bile toliko iscrpile njemačko ljudstvo da je njemačko zapovjedništvo bilo prisiljeno popunjavati bočne linije trupama svojih saveznika, Rumunjske, Mađarske i Italije.

Izvlačenje na sjever nije dolazilo u obzir, jer je oko Trebinja bio slobodni teritorij, a svako uvlačenje u brda i planine sjeverno od Dubrovnika, za njemačko zapovjedništvo, iz istih razloga nije dolazilo u obzir.

Nakon teških borbi i velikih ljudskih gubitaka u Harkovskoj bitki, u svibnju 1942. Njemačko zapovjedništvo odlikuje pukovnika Ivana Markulja, Eduarda Bakarca i još šest časnika pukovnije njemačkim Željeznim križem prvog reda.

Kada su eksplozije prestale, ratni transporter " KT-6 " isplovio iz Zadra na kome se nalazilo njemačko Zapovjedništvo luke Zadar s preostalim ljudstvom i ratnom opremom.

Sada njemačko zapovjedništvo u namjeri da stvori što povoljnije uvjete za ljetnu ofenzivu na južnom dijelu Istočne bojišnice planira da 18. svibnja krenu u koncentrično nastupanje postrojbe koje čine armijsku skupinu ' Kleist ' iz područja Karamatorska prema sjeverozapadu i postrojbama njemačke 6. armije iz područja Balakleje prema jugoistoku, te da razbiju i unište sovjetske postrojbe u harkovskoj izbočini, a istodobno i da ustroje bojišnicu na Sjevernom Donecu.

Njemačko zapovjedništvo na aerofotosnimcima uočio je da se u području kote 520 Šobića glavica nalazi veći broj bunkera i rovova, pa je pogrešno zaključeno da se tu nalazi VŠ.

Nakon ovoga njemačko zapovjedništvo zapovijeda slijedeće: postrojbe 7. SS divizije dobile su izričitu zapovijed da razbiju postrojbe 1. proleterske divizije istočno od cestovne komunikacije Glamoč Mlinište.

Ovi iznenadni upadi i prepadi SBS-ovaca natjerali su njemačko zapovjedništvo da na otoke u Egejskom moru pošalje oko 18 000 vojnika poradi njihove zaštite, a ti vojnici su itekako bili potrebiti na Istočnoj bojišnici gdje su njemačke postrojbe imale sve većih problema.

Operacija protiv sovjetskih pomorskih uporišta Belušja i Jokange morala je biti odgođena, jer je za istu bilo potrebito oko 8 300 tona goriva, a kroničan nedostatak istog nije bio nadoknadiv za njemačko zapovjedništvo.

Njemačko zapovjedništvo pokušavalo je na sve načine pomoći KMS Bismarcku, ali je on bio izvan dosega njemačkih zrakoplova, no, sve njemačke podmornice hitale su u kvadrant kodno označen BE6192 gdje su namjeravale zaštititi KMS Bismarck.

Naime, upravo preko te crte bojišnice njemačko zapovjedništvo za Jugoistok dobilo je izričitu zapovijed od samog Vrhovnog zapovjedništva Wermachta da pod svaku cijenu tu održi operativno-taktičku vezu Grupe Armija Jug s Grupom Armija E.

Njemačko zapovjedništvo nije nikako smjelo riskirati i na slijepo poslati ova dva broda, jer i sam vidiš koliko su informacije zbunjujuće i jedna isključuje drugu.

Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943., četnici iz Dalmacije stavljaju se pod njemačko zapovjedništvo, koje je preuzelo Knin, Liku i ostale dijelove Hrvatske koje su do tada kontrolirali Talijani.

Njemačko zapovjedništvo zbornog mjesta Varšava (garnizon) imalo je u gradu oko 20 000 vojnika.

Njemačko zapovjedništvo želeći stvoriti sigurno zaleđe prije napada na Sovjetski Savez odlučilo se za iznenadni napad i u rano jutro 6. travnja 1941. Luftwaffe napada većinu uzletišta na jugoslavenskom teritoriju, od Slovenije i Hrvatske do Makedonije, a u isto vrijeme talijansko zrakoplovstvo napada uzletišta i hidro-baze u Crnoj Gori i Dalmaciji.

Njemačke postrojbe Grupe armija Sjever pretrpjele su velike ljudske gubitke (oko 190 000 poginuli), pa je njemačko zapovjedništvo odustalo od zauzimanja Lenjingrada, već je isti tučen topništvom i zrakoplovstvom s namjerom da se sovjetske postrojbe time primoraju na predaju.

Poradi svega toga njemačko zapovjedništvo pristupilo je preslaganju svojih postrojbi na slijedeći način: 7. SS Prinz Eugen divizija dobila je zadaću da koncentrično nastupa preko planinskih lanaca između Unca i Sane prema crti Bosansko Pterovac Drvar Prekaja, 1. pukovnija Brandenburg nastupa od Bosanskog Grahova prema Tičevu i Prekaji, a sve ostale postrojbe imaju zadaću da zauzmu Glamoč i zatvore smjerove koji izvode na komunikaciju Resanovci Drvar Bosanski Petrovac Ključ, a sve u namjeri da se onemogući izvlačenja postrojbi NOVJ iz planinskih masiva između Unca i Sane.

Njemačko zapovjedništvo pozorno je pratilo kretanje VŠ i stalno je težilo njegovom okruženju i uništenju, a to dakako nije moglo promaći VŠ.

Tako je i bilo, a nova preslaganja koja će izdati njemačko zapovjedništvo dolaze suviše kasno, jer zaustavljanje njemačkih postrojbi koje su već bile razvijene i u nastupanju tražilo je vremena koje se više neće moći nadoknaditi.

Sada će se opet desiti nešto što će njemačko zapovjedništvo navesti na pogrešan zaključak.