To je u prijevodu značilo da njemačko zrakoplovstvo može napasti i uništiti sovjetske zračne baze.

U tijeku je isporuka aviona Eurofighter Typhoon, dosad su isporučeni dvosjedi za preobuku osoblja, a tijekom ljeta 2004. dovršen je i prvi jednosjed za njemačko zrakoplovstvo.

Na novu godinu njemačko zrakoplovstvo je izvelo još jedan očajnički pokušaj da olakša zadatak borbenim snagama na zemlji.

To je bio posljednji masovni napad koji je njemačko zrakoplovstvo izvelo u ratu.

Ova bojazan je bila opravdana, jer samo nekoliko dan poslije, točnije 6. travnja 1941. godine njemačko zrakoplovstvo je u ranim jutarnjim satima bombardiralo Beograd.

Izostalo je teško artiljerijsko bombardiranje, ali je zato te noći njemačko zrakoplovstvo napalo Bastogne i naredne četiri noći bombardiranja su se ponavljala točno kao sat.

Inicijalna narudžba odnosi se na šest aviona, dva za kanadsko a četiri za njemačko zrakoplovstvo.

Inače, dosad je njemačko zrakoplovstvo plaćalo godišnji najam aviona te namjene između petnaest i dvadeset milijuna američkih dolara.

Njemačko zrakoplovstvo u Prvom svjetskom ratu bilo je u sastavu kopnene vojske.

Njemački stratezi 1930 - ih ispravno su procijenili da njemačko zrakoplovstvo mora biti razvijano kao zasebna grana oružanih snaga.

Pravog bombardiranja, kažu autori Ognjeva, u travanjskom ratu 1941. nije bilo: jednostavno lažu jer je njemačko zrakoplovstvo napalo Beograd u kojemu je stradala, prema nekim izvorima, 2271 osoba, gotovo isključivo civili.

Tijekom 2. svjetskog rata zračnu bazu koristilo je i njemačko zrakoplovstvo, a na kraju 1944. Nijemci su uništili aerodromsku infrastrukturu da sovjetske snage ne bi dobile potpuno operativnu i neoštećenu zračnu bazu.

Tijekom 1939. godine njemačko zrakoplovstvo imalo je od ukupnog broja operativnih zrakoplova (3750 zrakoplova po Athumanunhu) ima oko 20 posto izvidničkih zrakoplova (hidrozrakoplovi).

Tijekom prve godine rata njemački izvidnički zrakoplovi doista su opravdali svoje postojanje, jer su donijeli veliki broj obavještajnih podataka na temelju kojih je njemačko zrakoplovstvo bilo ekonomično i efikasno uporabljeno.

Poradi toga njemačko zrakoplovstvo povuklo je svoje spore izvidničke zrakoplove tipa ' Henschel ' i uvela zračne izvidnike tipa ' Dornier ', ' Junkers ' i ' Heinkel ', ali su se britanski lovci tipa ' Supermarine Spitfire ' i ' Hawker Hurricane ' i za njih pokazali kao preopasni.

Upravo poradi toga njemačko zrakoplovstvo nikada nije provelo toliko potrebito izviđanje strateških britanski ciljeva i zrakoplova koji su bili prioritetni ciljevi za njemačke bombarderske zrakoplove.

Američko i njemačko zrakoplovstvo tu su bili mnogo elastičniji, ali dok su Amerikanci to radili besprijekorno, Nijemci su to mogli raditi samo s dvomotornim bombarderima koji su ionako bili u ustroju nekog od korpusa KoV, pa ta veza i nije predstavljala baš neki problem.

Iako je njemačko teško topništvo i dalje snažno tuklo grad iz 2000 cijevi (ima i kalibra 406 mm), a njemačko zrakoplovstvo stalno bombardiralo željezničku prugu od Poljane do Šliseljburga (ta pruga se sada naziva ' put pobjede ') sovjetska opskrba uporno je i stalno dolazila i stizala u Lenjingrad.

U ranim jutarnjim satima 6. travnja njemačko zrakoplovstvo snažno je napalo zrakoplovne luke kod Skoplja, Kumanova, Niša, Zagreba, Brežica i Ljubljane, a zračnu luku kod Beograda napali su više puta uzastopno.

Iljušin je bio gotovo idealan zrakoplov za napade na ciljeve na tlu, ali njemačko zrakoplovstvo ipak prvo usavršava suvremene metode tijesne suradnje zrakoplova i postrojbi na tlu.

Nadalje, njemačko zrakoplovstvo u tim bitkama besprijekorno rabi i cijelu svoju prijevoznu zračnu diviziju opremljenu zrakoplovima tipa ' Junkers '.

Nadalje, njemačko zrakoplovstvo ovjenčalo se slavom i u drugim bitkama tijekom 2. Svjetskog rata, poput onih na Balkanu (Grčka, ex Jugoslavija), na Istočnoj bojišnici, na Afričkoj bojišnici.

Dakako, operacija polaganja mina nije bilo nešto novo (njemačko zrakoplovstvo uspješno je to odradilo već 1939./40. protiv britanskog brodovlja), ali za polaganje mina na veliku udaljenost koju su provodili američki zrakoplovi tipa B 29 Supertvrđave japanski zapovjednici ipak nisu imali adekvatan odgovor.

Njemačke su armije brojčano i višestruko nadmoćnije, a podupire ih njemačko zrakoplovstvo koje je vrlo uspješno, ali njemački zapovjednici sa sve većom zabrinutošću gledaju na sve veće gubitke koji iznose 24 000 poginulih vojnika, uništenih 500 tenkova i oborenih 600 zrakoplova.

Njemački padobranci za samo jedan dan zauzeli su te zračne luke i njemačko zrakoplovstvo odmah je moglo rabiti neoštećene stajanke, uzletišta i PSS, te svu ostalu infrastrukturu narečenih zračnih luka.

Njemačko zrakoplovstvo Luftwaffe izvelo je više od tisuću naleta na otok, ali obalski topovi na otoku nisu onesposobljeni za djelovanje.

Nakon svanuća njemačko zrakoplovstvo snažno je bombardiralo iskrcane savezničke vojnike, a njemačko oklopništvo na najpogodnijim smjerovima poduzelo je protunapade.

Savezničko zrakoplovstvo nastavilo je nakon toga tući luke i skladišta na Siciliji, a talijansko i njemačko zrakoplovstvo pružilo je doista neočekivano slabi otpor.

U tim napadima talijansko i njemačko zrakoplovstvo izgubilo je oko 250 zrakoplova, dok je savezničko zrakoplovstvo izgubilo samo 60 zrakoplova.

Na samom početku rata nitko nije ni sanjao, a kamoli naslućivao tako veliki uspjeh miniranja iz zrakoplova, osim možda njemačko zrakoplovstvo koje je još prije rata razrađivalo operativne planove za uporabu mina iz zrakoplova.