Živo se sjećam onog divljeg uzbuđenja koje mi je zahvatilo dušu, nagnalo tijelo na drhtanje, onog trena kad sam prvi put smogao svu snagu i hrabrost, nagnuo se ka njoj i svoje usne položio na njene, poluotvorene, pozivajuće, tako vlažne i meke... Nemoguće je zaboraviti mi njihovu vlažnost i mekoću, sve me na njih podsjeća: voda je vlažna i meka poput njenih usana, kiša je vlažna i meka poput Bojaninih usana, magla je...

- Obećavam, nikada... - tiho, jedva čujno, šapat se otkine sa njenih usana, iz grudiju joj odjednom nestane onog tereta koji ju je pritiskao silnom težinom toliko dugo vremena i vine se, zajedno sa jatom golubova, prema čistom i plavom nebu, bez mrljice oblačka.

Ali g-đa Kosor je ipak zadovoljna, kako nam je s osmjehom priopćila, nemajući baš nikakvu primjedbu koju bi dometnula i narušila sklad koji je navirao preko njenih usana, taj sklad misli, riječi i djela.

Ove godine otkrili smo da žene češće misle na hranu nego na seks, da orgazmi imaju veze sa oblikom njenih usana i da bi jedna od pet dama prije odabrala " Facebook " od vođenja ljubavi.

- I ja ga volim čitati kažem tiho, ne mogavši odvojiti pogled od njenih usana, crvenih, vlažnih. Neke njegove stvari neprestano iznova čitam.

Izišli smo nekoliko puta, čak se i poljubili, no okus njenih usana bio je ravan sisanju vlastitog palca.

Dok je još držite, nježno je odvedite do najbližeg kreveta ili trosjeda, polegnite je i nježno je počnite ljubiti po ruci, tražeći put do njenih usana.

Mene nikada nije ni mogla iznenadit, jer znam da s njenih usana nista drugo sem ciste ljubavi stihova poteci nece.

Pijem nektar sa njenih usana i ne želim prestati

Kao da je pjesma prohujala preko njenih usana.

Ovo je svijet u kojem žena upoznaje muškarca, poljube se i ona ide ravno kemičaru koji uzima obris s njenih usana kako bi uhvatio njegovu slinu, kako bi se njegov DNK analizirao da se ustvrde pozitivna i negativna obilježna njenog potencijalnog partnera.

Nije ni sama znala kako je krenuo razgovor, no odjednom je shvatila kako pušta riječi da prelaze preko njenih usana i izlijevaju se pred tu ženu.

Rekao sam joj da više nikad neću sresti divniju ženu od nje, rekao sam joj da više nikada neću zaći u bar u kojem smo se upoznali, rekao sam joj da ju volim i da ću ju uvijek voljeti, rekao sam joj da me nikada nije tako ošamutio orgazam, rekao sam joj da nijedna druga nije dostojna njenih usana i ruku i glasa i jecaja i nježnosti i snage.

... o osobnosti pokazalo je i da im je lijepa riječ važnija i od omiljene hrane. 4. Orgazam kod žene ovisi od oblika njenih usana Lakoća kojom žena postiže orgazam zavisi od oblika njenih usana, tvrdi Stewart...

Da li bih volio ispucalu ozbiljnost njenih usana?

Čula su mi se izoštrila, sve primjećujem: i ovaj brzi i nervozni titraj u samom kutu njenih usana, koji joj je zatitrao toliko kratko, da je više ličio na priviđenje.

Pročitala je zadnje riječi s njenih usana prije nego li su slike naglo nestale i sve se zacrnilo.

dragi moji.. Masteru još nije dobro... sad pitate se od čega... e pa ovako, prošli četvrtak otišao sam učiti na ekonomski fakultet jer mi je blizu i potpuna je tišina u knjižnici... i ko za vraga idem doma u pola 20... knjižnica radi do 20... i dolazim do glavnog ulaza i vidim Nju... pogledali smo se oči u oči na sekundu... srce mi je stalo.. nakon 5 mjeseci od prekida... 3 mjeseca što se nismo ni čuli, nije mi opdgovarala na poruke, nismo se ni vidjeli... ništa... pa zar još se pitam, koliko još???... jedva sam disao doka sam prolazio poklraj nje, nije me pozdravila, njena frendica mi je rekla da sam pocrnio ali nju nisam ni riječ čuo... a htio sam joj čuti glas, htio sam čuti Gogo iz njenih usana... jao...: (... nakon svega što smo prošli ništa, niti poruka niti pozdrav niti osmjeh... ništa...: ((((((

Prelazio je prstima preko njenog lica, pokušavajući se sjetiti dodira njene kože i mirisa koji ga je pratio još dugi niz godina nakon što je otišla Gotovo je mogao pod prstima osjetiti maleni, svjetlosmeđi madež iznad njenih usana, koji je njenom porculanastom licu dodavao dodatni štih rijetke, orijentalne ljepote.

Ovaj put je pao šamar, otvorivši sinoćnju, tek zaraslu ranu, u kutu njenih usana.

Nisam jer je pila gospođa Katarina kako je vi nazivate a mislim ako bih obrisao flašu obrisao bih i trag njenih usana dodao je kroz smijeh Marijan.

Koliko god osmijeh u kutu njenih usana indicirao ogradu od ozbiljnosti primjedbe, ipak me navelo na razmišljanje je li uistinu prljavo smatrati da je logični razlog zauzetosti rano ujutro na dan žena posvetiti se svom i partneričinom užitku?

- Kada se vaš prst nađe blizu njenih usana, zamolite je neka ga siše.

njen osmijeh mi titra pred očima kako se slatko smije kako je lipo nasmijat je onako da me moli da prestanan pričat gluposti jer je boli stomak. nasmijava me svojin glupostima vrtin u glavi dodir njenih usana kako me ljubila nježno, a opet strasno s uzdahom ne želin da prestan osječat njene puljupce jeste se ikad mogli il tili ljubit s nekin cili dan, noć, jutro, večer, jesen, zimu, danas, sutra nevažno di, nevažno kad, nevažno. kaže balaš: sve su nevažne naspram nje.. (ovaj dio pisme je čak i bia predmet rasprave s jednon prijom malo je upilala kako mogu bit sve nevažne i bila mi cock block tu večer: - D, al oprostih joj-dobar san ja)

Izidin svećenik je digao Njen veo i bio je ubijen poljupcima njenih usana.

Povucite nježni cvijet preko njenih usana, a zatim ružom klizite po vratu i spustite se na njene napete bradavice.

Osjetio sam na svojim usnama dodir njenih usana, vlažan, svilenkast, topao i sladak... tako ja zamišljam božanski nektar

Gledao sam njene otrovne, zelene smaragde kako me režu svojom čarolijom.S njenih punih usana, klizile su kapljice krvi koju je upravo ukrala svojim ljubavnicima.A lice joj je bilo poput prelijepog, bijelog mjeseca u beskrajnoj praznini i tami.Približio sam joj se.Svojoj vili smrti, krvavom dijamantu koji sam htio imati, koji sam trebao.Nadao sam se, duboko u svojoj mračnoj, prokletoj duši i očajnom srcu, punom ljudske ljubavi za njom.Njenim dodirom, poljupcem koji će slomiti vječni mrak u meni.Polako je približila svoje duge, elegantne prste pri mom licu, lice joj se primaknulo mnome.A onda me poljubila svojim crvenim usnama.Osjećao sam kako njeni hladni prsti grubo klize mojim tijelom, a s njenih usana sam još mogao okusiti oduzeti život, crveni napitak koji ju je činio živom.Strastveno i grubo je pritiskivala moje usne ližući ih nježno jezikom.Zaogrnuo sam je rukama, njeno tijelo se utapalo u mojem zagrljaju.Njezini dodiri, meke usne su me činile živim iznutra.Onaj vampirski dio, hladni, usamljeni i prazni, poput neba pod kojim sam je ljubio, oživljavao je.Ljudska strana mi je ponovno bila topla i ispunjena srećom i nadom... Ljubavlju.Baš kad sam počeo misliti, osjećati da još nisam zauvijek mrtav, ona me je ugrizla svojim oštrim očnjacima.Krv je potekla iz mojih usana i ona ju je počela piti.Odgurnuo sam je od sebe i ona je krikom pala na truplo kojem je oduzela život.Iznenađena, bijesna pogledala me očima punim mržnje i hladnoće.Iluzija ljubavi se ponovno razbila, sve nade koje sam čuvao za nju, sva svijetla su blijedo venula, sva ljubav je umirala.Shvatio sam.Ona je vampirica.Otrovna u duši i srcu kao njene zelene oči, hladna, gruba poput dodira kojima me milovala, krvava, bezosjećajna i prokleta kao svi ti lažni poljupci.Htjela je samo svoj užitak, svoju jednu ljubav koja će je ikada ispunjavati i činiti, barem nakratko, toplom.Krv.Ona je jedna jebena, crna rupa, ispunjena samo crvenim ledom, ravnodušna i mrtva kao popunjeni listovi crne boje, suhe i trule.Ponovno, razočaran i ubijen, ovaj put zauvijek, odlučio sam zakopati svoje ljudske osjećaje duboko u sebi jer ne donose ništa dobro.Samo ponovnu patnju, tugu, i vječnu bol.Samo sam time mogao biti ispunjen.Tražio sam život u hladnoj smrti, toplinu u tamnoj i beskrajnoj hladnoći, ljubav u bezosjećajnosti i mrtvilu.Ponovno slomljen i mrtav, led je počeo gušiti zadnju kap topline u meni, i činiti me praznim, vampirskim.Zadnji put sam ju pogledao.Njene lažne, hladne, prelijepe oči.I zadnji put ispustio krvave suze koje je tako voljela.Ona i Damian.Isti, jebeni vampiri, konačno su me uspjeli uništiti.I dopustiti da me samo bol zajedno sa hladnoćom topi u sebi.A tako sam je volio, tu vampirsku kučketinu...

stajao sam ispred prozora. dan bljutav ko nezačinjeni kulin. od jutra nebo se proljeva zemljom pretvarajući ga u cirkuska ogledala. u mlakama na cesti ogledaju se izvrnuti likovi rijetkih prolaznika i izobličene konture zgrada, kao da ih je projektirao bečki arhitekta Sto Voda. skriven ispod šarenog kišobrana, jedan se ženski lik, u jakni od jinsa, nakratko pojavio u zrcalu od kiše. nekog bi drugog, ovaj lik i ovaj kišni dan, možda podsjetio na Bregin stih ' ' grad niš, kiše do neba... ' ', na Preverovu Barbaru, ili na šašavi ples Gene Kellya u mjuziklu Singin ' in the Rain. nekoga da, ali ne mene. jedno popodne, u rano proljeće, kad je rat već zamicao iz svakodnevnice, svratih nakratko s posla u Birtiju, na dužu s mlijekom i šlagom. par likova sa spiska inventara pritiskali su šank glumeći gravitaciju, Konjina je pripit buljio u dnevni tisak, a Tatina je Princeza otpravljala crvenokosu kolegicu. sjedio sam za stolom i kopao po novčaniku tražeći vizitku Vrlo Bitne Face. ujutro sam trebao krenuti na put, a budalaš mi nije potvrdio sastanak. - kupio si novi auto? prenula me s rudarskog posla Tatina Princeza - ma ne, od firme je, ujutro putujem pa... - a kuda? - tamo odakle se vidi more... - od prije rata nisam vidjela more. - pa..? - pa ništa. voljela bi ga vidjeti... taj pogled. taj osmjeh. ma bio sam siguran. otkrio sam stoljetnu tajnu zagonetnog smješka Mona Lise. - krećem ujutro u pet, pa vidi... u pet je čekala, u jakni od jinsa, obasjana prohladnom svjetlosti izlazećeg sunca. večinu je puta zamišljeno odsjedila upijajući pogledom krajolik što je promicao. tek poneki pogled, tek poneki osmjeh kao dokaz da kraj sebe ne vozim krojačku lutku. sastanak se otegnuo dugo u noć (noževi su bili pomalo tupi). spavala je, u jakni od jinsa, na širokom krevetu hotelske sobe. zlokobna tišina ispunjavala je prostor. odkucaji njenog srca kao ritam korejskih bubnjeva u daljini. zrak je bio težak kao olovo i mirisao je na strah. po prozorskom staklu kiša je svirala blues. probudila se. osmjeh bez riječi. ne onaj jučerašnji u kojem spoznah istinu da Vincijevog remekdjela. osmjeh neugode. osmjeh zbunjenosti. osmjeh što traži riječi spasa. stajao sam ispred prozora. u mlakama na cesti ogledala su se svjetla hotelskih soba. sinfonija kiše, Tatina Princeza i Napaljeni Magarac, bogomdana tema za jeftini švabski pornić. da sam tada bezobzirno, na ljubičastom prekrivaču hotelskog kreveta, uzeo ono što mi je, u rano praskozorje sjedajući u auto, ponuđeno, ne bih si mogao prebaciti ni mrvicu krivnje. da sam tada prešao nevidljivu granicu svoje polovice kreveta. da sam dozvolio prstima da po njenom trbuhu otplešu argentinski tango. da sam igrom svojih usana mamio uzdahe njenih usana da sam tada, gledajući tu djevojku, na hotelskom krevetu, u jakni od jinsa, vidio mlado meso servirano na pladnju, vjerovatno bi bio samo konobar koji bi pladanj pronio salom i servirao za stol ovećeg pripitog društvanjca neumjerenog u ovozemaljskim užitcima. vrlo bi brzo, pijana škvadra, masnim prstima rasčerečila ukusno meso, razvukla ukrase od rajčice i nara i isproljevela po bijelom stolnjaku od damasta slatkasti preljev od crnog ribizla. da sam tada kiše bi bile još hladnije i tmurnije, a lica u zrcalima od vode ružne nakaze stvarnosti

Lice joj se najednom namrštilo, a onaj zagonetni smiješak je nestao sa njenih usana.