E to su hoteli u kakvima mi noćimo.

Čeka nas još povratak do Horomba gdje noćimo po treći put (na kući Kibo je već slijedeća grupa za osvajanje vrha).

4. lipnja 2010. (petak) nakon zasluženog odmora krećemo iz Osićina na nešto kraću turu do odvojka za Šibenik (1450 m), vraćamo se sa Šibenika i nastavljamo do Lokve gdje noćimo.

Zatim nastavljamo (oko 1,5 sati hoda) do vrha Sv. Ilija (1640 m) te nastavljamo do Osičina gdje noćimo.

Meni je bila fora da tamo noćimo, međutim, kad smo došli u centar tog malog sela našli smo jednu oveću gostionicu Planinski raj ili tako nekako.

Prehrana: prehrana je u vlastitom aranžmanu (u pl. domu na Kredarici, gdje noćimo, moguće kupiti hranu i piće)

Slijedi spremanje bicikala, slikanje u Trstu, i odlazak prema Istri, gdje već zadnjih par godina noćimo oko jame Baradine kod Tara.

Ako budemo odmorni nastavljamo preko Kamačnika, a noćimo u pl. domu na Risnjaku.

Silazak do autobusa i odlazak do planinarskog doma u blizini Foče gdje noćimo.

Noćimo na Carrelu jer je prekasno za ići do kraja, do našeg kampa.

Put nas vodi do Zenice gdje noćimo te u ponedjeljak rano ujutro (oko 7 h) idemo na granični prijelaz Šćepan polje gdje nas čeka domaćin Goran Šibalić.

Nakon odmora i osvježenja u motelu krećemo na lokalitet Zelenkovac gdje noćimo (mogučnosti za noćenje su razne: bungalovi, zajednička spavaonica ili šator), navečer druženje uz vatru.

Noćimo na jedva pronađenom ravnom skrovitom kutku, između serpentina, na padini iznad brane.

Noćimo u hotelu (ponovno na račun Tanjinog oca), a uspjeli smo se i naći s Caro, mojom francuskom suputnicom iz Nepala i Indije, i Kedarom, Indijcem kojeg sam upoznao dok smo Caro i ja bili u Rangersu, i čijih sam par fotki ukrao za prošli broj bloga.

Taj se dio prenjskog masiva uzdiže sjeverno od Bijelih voda, na kojima noćimo, te je položajem znatno sigurniji od već spomenute Zelene glave.

Odlazak za Kijevo gdje noćimo u Osnovnoj školi.

Od tog dijela ostalo nam je 1,30 sati spusta preko Poljane i Staklenih bunara do Novog Zvečeva gdje noćimo u ribarskoj kući.

Vrhunac svakog dana je Sveta misa u mjestu gdje noćimo, gdje se na osobit način susrećemo sa domaćinima i gdje mladi na svoj specifičan mladenački način slave Boga.

To je kao da ja, koji kao pripizdek živim u ogromnoj kući uz Maksimir, jednog dana povedem primadonu i malu prdicu da noćimo u maksimirskoj šumi.

Odlazimo autobusom za Bohinjsko sedlo gdje noćimo u Litostrojskoj koči na Soriškoj planini.

Noćimo u društvenom domu u Svetom Roku.

Organizator će osigurati autobus za povratak do Baških Oštarija, gdje noćimo kod Prpe.

Na takvim kretanjima noćimo svaku noć na drugom mjestu.

Noćimo u Koči na Planini pri Jezeru.

Ostatak večeri provodimo u domu, te noćimo.

Drugi dan smo u Puli i nastavljamo put Medulina, u subotu idemo autobusima do Rijeke te se isti dan vraćamo na Crveni otok u Rovinju gdje i noćimo.

Večeramo i noćimo u domu (mogućnost toplog obroka u domu).

Kraj je u domu Tete Rousse, gdje noćimo.

Letica i ja noćimo u Beogradu, sutradan on ide u Novi Sad, a ja se moram, u svojoj tradiciji, dočepati Zlarina, jer mi treba par dana intenzivnog odmora nakon puta.

Posebice zbog činjenice da po prvi puta noćimo dvaput zaredom u planini i zbog teških naprtnjači koje su izravna posljedica toga.