Nikako da iz distopije prijeđem u utopiju makar i otopljen u civilizacijskom trenutku ne znam. in principio (izmedju nas i među nama) erat Verbum et Verbum erat apud (za mene) Deum a za tebe apud nomen nescio tu riječ smo titrali, vibrirali kroz mnoge aspekte, pojavnosti, ali. uvijek je to bila riječ riječ riječ bez obzira na kontekst ili medij u kojem smo je tražili i sad je ta riječ propala u suhi i vreli pijesak. šutnje, šutnje kojoj ne vidim. kraja ili je to ipak.. samo mali intermeco čiju mi suhoću (paradoksalno) hrani. prelazak iz dura u mol potaknut s ne-tako malo. vina. i uslijed ne tako rijedkog weltschmerz-a barba........................... refleksije; srećom... povod elegiji i suzama bijaše tek..... zabuna, neutemeljena predpostavka i naravno........ povrijeđena sujeta.