koliko sam ja primjetila kroz svoje poimanje stvarnosti, vecina " duhovnosti " na koje se furaju ljudi na zapadu su uglavnom teoretske. od prakse provodimo mozda neko odredjeno vrijeme posvecujuci se sebi, odnosno nekoj od tehnika koje smo prihvatili kao svoje, ali vecinu svog vremena mislim da provodimo na mjestima, s ljudima i na nacin koji bas nije uvijek u skladu s nasim duhovnim opredjeljenjima i na nacin koji odredjuju zahtjevi okoline. u damahuru ŽIVE ono u sto vjeruju, vrlo su kreativni i organizirani prema podrucjima svakodnevnih aktivnosti i nemaju kontradikcija u smislu npr. - poslovni zivot - privatni zivot. aktivni su, djelotvorni i konkretni. to je ono sto me se zaista dojmilo, bez obzira na neke komentare o dogmatskim pristupima egiptu ili nekoj drugoj religiji ili sl. boraveci tamo ja zaista nisam primjetila da se furaju iskljucivo na neki odredjeni kontekst vjerovanja (osim sto u svakom slucaju postuju i slave prirodu). u hramu covjecanstva (to je to prokopano podzemlje - pecine) imaju mjesta posvecena svim religijama i bozanstvima svijeta (... krscanstvo, egipat, sumer, islam, indijanci, budizam, nordijske mitologije, kelti, zidovi, indonezija....). i to je ono sto mi se je, pored te orijentacije na prirodu, vrlo svidjelo...