Moj bivši muž Saša i ja konzumirali smo pornografiju... meni je u puno slučajeva pornografija pomagala da održim nivo seksualne spremnosti za onaj ritam sexa koji smo mi prakticirali... tj. bez pornografije bila bih manje motivirana i manje bih se seksala... moj muž je bio konzument tih sadržaja u kudikamo većoj mjeri nego ja (što može značiti da je njemu trebalo još i više poticaja za seks u našem načetom odnosu, ali mislim da je on jednostavno u tome samo uživao)... nakon što smo se razišli, ja uopće ne trošim pornografiju... ne zanima me, ustvari čak mi se i gadi... jedno vrijeme smatrala sam da sam postala aseksualna a kasnije vidjeh da nisam nego sam se vratila izvornom sexu, pravoj iskonskoj spolnosti, očistila od utjecaja pornoindustrije... mislila sam da to nije moguće, ali jest (dakle, ima nade i za Darija Parmezana)... i sad kad zamislim, sjetim se nekih scena iz tih filmova, nije mi uzbudljivo... nekako jadno mi je i prizemno... nisko... poticanje tih najnižih poriva mi je nekako primitivno, zaostalo... (nema goreg Turčina od poturice, bila je omiljena Sašina izreka)... što se mene tiče pornografija nije potrebna i mogla bi izumrijeti... tj. zdrava slobodna seksualnost bez tabua i s emocionalnom podlogom is not dead