@analiza... u trenucima nutarnjih previranja, obuzeta sjetom za prohujalim vremenom prolutah mojim davnim tekstovima... komentari koji su se tada redali su melem, eliksir za dušu... promijenila sam ime bloga... dinajina sjećanja... i sada shvatih da je to dobro... sjećanja, ti nježni čuvari na vratima trenutka danas liječe i smiruju moju dušu... pronalazim neke skoro zaboravljene uradke i odjevam ih u novo ruho... ispisujem ih obogaćena novim spoznajama... novim iskustvima... sretna sam jer osjećam da svi događaji u zadnjih par godina nisu ostavili trag gorčine u meni... ponosna sam da se u moju svijest nije ugnjezdila mržnja... da nemam potrebu ranjavanja ili vrijeđanja drugih... sve što se izdogađalo prerađujem u sebi, tražeći u sebi demone koji su rovarili mojim vremenom... uspavati kerbera, pripitomiti gladnog vuka u sebi, ušutkati njegovo zavijanje je proces koji se događa lepršanjem neurona, poetski nazvanim leptirićima u mozgu... poslije nutarnjeg mrtvila, poslije nastajanja entropije, poslije zavaravanja samog sebe svojim samosažaljenjem divno je oćutitilahor nove spoznaje, oćutiti titraje svilenkastih krila je ushićenje u metaverzumu uma... oni oplođuju cvjetove svijesti, prenose sjeme cijelom svjesnošću i doprinose osobnom rastu... rađanje jedne, ne bolje, nego drugačije sebe...