Nakon raskola u stranci istupa protiv Josipa Franka, a od 1900. djeluje u Rijeci kao povjerenik dalmatinskih pravaša, nastojeći putem novina koje je uređivao (Novi list, od 1907. Riječki novi list) utjecati na hrvatsku politiku, orijentirajući ju prema političkoj suradnji Južnih Slavena i sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženim germanizacijom, u skladu s politikom novoga kursa, prema čemu je usmjerio i novoosnovanu Hrvatsku stranku prava.

Tu se ukazuje slika ruske geostrategije na jugoistoku Europe. povjerenje u novu vladu i početna točka novoga kursa koji može naglo napredovati.

Uz tu promidžbu pristaju i mnogi hrvatski političari, posebno predvođeni Franom Supilom kao ideologom politike tzv. novoga kursa. tu jugoslavensku, protuhrvatsku politiku Frana Supila i njegovih istomišljenika Frank i njegove pristaše argumentirano pobijaju, ukazujući na propast koju takva avanturistička politika neminovno donosi Hrvatskoj.

Nesumnjivo, programatski uzvik koji ovih dana u Kopenhagenu dobiva vidljivu inačicu novoga kursa koji možemo ugrubo predstaviti u pet točaka.

Nakon što se uzmu u obzir ove tri presude posve se logičnim nameće pitanje nisu li se sponzori Haaškoga suda odlučili za politiku novoga kursa "?

Kada su 2000. Stjepan Mesić, Ivica Račan i Dražen Budiša inaugurirali politiku novoga smjera, nazivom su hotice ili nehotice - prizvali u sjećanje politiku novoga kursa iz god. 1905. Tada su dalmatinski pravaši Frano Supilo i Ante Trumbić odbacili Starčevićev suverenizam i priklonili se Strossmayerovu integracionizmu.

I zaista Ferenc Kossuth, sin Lajosa Kossutha, koji 1848. nije znao naći Hrvatsku na zemljovidu, jer tobože nije postojala, sastao se je s Trumbićem u lipnju godine 1905. Ta putovanja, sastanci i dogovaranja političara raznih stranaka i naroda doveli su do sastanka hrvatskih oporbenih stranaka, izuzevši dalmatinsku Čistu stranku prava, Hrvatsku kršćansko-socijalnu stranku prava i Radićevu tek osnovanu Hrvatsku pučku seljačku stranku, koji je održan u Rijeci, 2. i 3. listopada 1905. Na tom skupu donesena je poznata Riječka rezolucija, kojom u Hrvatskoj započinje tzv. politika novoga kursa.

No taj organiziran istup Hrvata u BiH ne može se razumjeti bez uzimanja u obzir namjere Monarhije da anektira BiH te sukobljenih monarhijskih i inih interesa u samoj BiH, politike novoga kursa u Dalmaciji, dolaska na vlast Hrvatsko-srpske koalicije (HSK) u (banskoj) Hrvatskoj i sličnih krupnih ili manje krupnih pojedinosti.

Važan čimbenik takva razvoja bila je ideologija novoga kursa i dolaska na vlast Hrvatsko-srpske koalicije u banskoj Hrvatskoj.

Poč. 20. st. jača utjecaj političara koji zagovaraju politiku »novoga kursa«.

... politici novoga kursa, o Matošu ili Gjalskome, o Radiću ili Smodlaki, o ustašama i partizan ima, o demokraciji i boljševičkoj diktaturi, o hrvatskom proljeću i Karađorđevu.

Tako je veæ na samom startu navukla na sebe bijes pobornika novoga kursa.

Iako su nagle kadrovske promjene u vrhu tvrtke stvorile velike napetosti, prema riječima Silića, tek su nakon njih stvorene pretpostavke za zauzimanje novoga kursa u traženju rješenja za spas tvrtke.

Tzv. politika " novoga kursa " naziv je za novu i promijenjenu hrvatsku politiku, definiranu i obznanjenu ujesen 1903., a koja se sastojala od pomirenja s Mađarima i suradnje s njima u zajedničkom nastupu protiv austrijskog dvora i njemačkog ekspanzionizma te okretanja prema hrvatsko-srpskoj političkoj slozi u Hrvatskoj, kao i prestanku sukobljavanja s Talijanima.

4. U spomenutu surječju, nakon promjene vlasti (2000.), prihvaćanjem politike« novoga smjera »(što je samo kroatizirana inačica Supilova« novoga kursa »/ 1905. /) [ 20 ], glede spomenute balkansko-rasne ontologije,« Europa nam vjeruje otkad je Račan rekao da smo dio Balkana »[ 21 ].

Njemu se nikako ne èini da rijeèce uime njegove partije, i njezina naoko novoga kursa, te njezina stvarna djela, stoje nekako u odnosu ne baš ljubeæeg se proturjeèja.

- Sada slijedi promocija Vojnovićeve obljetnice, iza toga slijede sva četiri časopisa Dubrovnik od kojih će prvi blok biti posvećen franjevcima, a izašla je i knjiga bivšeg pokojnog predsjednika Matice hrvatske Vlaha Benkovića Uloga dubrovačke politike u stvaranju Novoga kursa (1903. 1905.) koju je radio kao magisterij.

Kada je riječ o Hrvatima, nakon pada Hrvatske samouprave i duljeg razdoblja šutnje, na prošlotjedno napuštanje sjednice federalne vlade može se gledati i kao na najavu novoga kursa u politici najveće hrvatske stranke u BiH, odnosno kao pokušaj popravljanja poljuljanog rejtinga.

Kao dramatična prijelomnica novije hrvatske povjesnice (kojoj su posebni pečat dali političari Supilo i Frank), glede identitetske historiografske i političke podvojenosti, politika novoga kursa i njezine protege zaslužuje paradigmatsku raščlambu.

Uvod u politiku novoga kursa, koji je značio pravi preporod hrvatske građanske politike, jer se u svom pretežnom dijelu izvukla iz kliješta nacionalnog ekskluzivizma (R.

Usmjerivši istraživanja, kako i u naslovu knjige stoji, najviše na dvogodišnje razdoblje (1903. - 1905.), Benkovićeva je zasluga u tezi da je iz Dubrovnika potekla inicijativa prema Dalmaciji, a onda prema hrvatskom sjeveru o politici tzv. ' novog kursa ', što je suprotno od dotadašnjih teza povjesničara, izuzev tvrdnje dr. Tereze Ganze Aras o pokretanju inicijative ' novoga kursa ' iz Dalmacije.