dakako, sam novosadski dogovor je kolosalan dokaz koji pobija tvoju tvrdnju da su hrvatski i srpski izjednačavani samo u leksiku, već sam spomenuo notornu činjenicu da se ta dva jezika uopće pokušalo učiniti jednim jezikom (samo u leksiku?) i to ne treba posebno dokazivati znajući da se jezik zvalo hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim. unatoč jasnoći situacije proučit ću knjigu stjepana babića: Hrvanja hrvatskoga: u koštacu sa srpskim i u klinču s engleskim (2004.) i vidjeti što o tome kaže stručnjak pa se javim.

Kako smo im ga metnuli a da nisu ni skužili što ih to ubode:) A naši domoljubi su nekako zaboravili da je sve to bila naša uspješna finta, pa misle, da su Srbi nama nametnuli Novosadski dogovor.:))

Svi smo bez riječi digli ruku te predsjedniku nije preostalo nego ustvrditi kako je Izjava jednoglasno prihvaćena, što je značilo da Novosadski dogovor o jeziku nije više bio na snazi.

Osobno sam učio u osnovnoj školi pisati ne ću (zahvaljujući učitelju koji danas predaje na FF-u u Zaqgrebu), iako je vrijedio Novosadski dogovor.

Radi se o tome da je Novosadski dogovor želio unitarizirati dva naroda tj. sve Hrvate prikazati Srbima (među ostalim, i kroz jezik).

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika je odgovor na taj Novosadski dogovor, a sve što su Hrvati tražili bilo je PRAVO DA PIŠU SVOJIM JEZIKOM.

Maksimovića 1929. i Novosadski dogovor 1960. Pravopisna rješenja od 1918. do 1990. su bila rađena s tadašnjim političkim ciljem: hrvatski ili srpski jezik, odn. hrvatskosrpski.

- Godine 1967. donesena je " Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika " kojom se kritizirao " Novosadski dogovor ".

Zagreb je populacijski determiniran 1918. i 1945. Novosadski dogovor brane rođeni Zagrepčani, kojima su roditelji stigli tko zna od kuda, nakon što su stari Zagrepčani potjerani na Križni put.

No nismo li taj film, i to neuspješan, gledali 45 godina u Jugoslaviji? (vjerojatno se misli od donošenja Deklaracije o nazivu i položaju Hrvatskog književnog jezika iz 1967.) ' Izglasavanjem Deklaracije 1967. godine hrvatska inteligencija povukla je sudbonosan, ali pravi potez kojim je odlučno obznanila nastupanje posljednje faze borbe za hrvatski identitet kao predpostavku slobode Hrvatske. ' Vlatko Pavletić, Obrana hrvatskog identiteta To je bio najbolji mogući i nadasve hrabar odgovor na onaj Novosadski dogovor iz 1954. Koji je širom otvorio vrata srbizaciju hrvatskoga književnoga i kulturnoga prostora i koji je služio ' unifikaciji jezika i, time, likvidaciji hrvatske jezične i književne posebnosti.

Nisi navela gdje to Novosadski dogovor, ili bilo koji drugi akt donesen u SFRJ, Hrvate prikazuje Srbima.

Pok. prof. Ljudevit Jonke je tada bio napisao: ' Bilo je ili Novosadski dogovor ili mi ' E, to su bila idilična vremena istinske demokracije

Možda je kompromis u tome što nisu u cijelosti vratili u škole tzv. Novosadski dogovor ili što pravopis nije potpisala Snježana Kordić koja je došla do epohalnog otkrića da su hrvatski i srpski jedan jezik koji se kolokvijalno naziva srpski.

Godine 1954. postaje član Komunističke partije Jugoslavije, te prvi potpisuje Novosadski dogovor o hrvatskosrpskom književnom jeziku.

1954. - Sklopljen je Novosadski dogovor, koji je pridonio jezičnom unitarizmu, nazivajući dva jezika hrvatski i srpski zajedničkim imenom s dvjema varijantama i kojim je počelo potiskivanje hrvatskog jezika.

Ukidanje komemoracije na Bleiburgu, nasilno nametanje ideološkog " zdravstvenog odgoja ", " slučajna država ", nasilno nametanje ćirilice Vukovaru, " građanski rat ", nasilno nametanje " hrvatskog pravopisa " koji upravo smrdi na rankovićevski Novosadski dogovor... i sve to pored više od 370.000 nezaposlenih.

Novosadski dogovor pridonio je jezičnom unitarizmu, nazivajući dva jezika zajedničkim imenom hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim jezikom s dvjema varijantama.

Znadete li Vi da se možete popišati na Novosadski dogovor i sve one koji su ga potpisali?

S obzirom na to da je Novosadski dogovor iskorištavan za dokazivanje kako hrvatski književni jezik zapravo ne postoji te za nametanje srpskih književnojezičnih karakteristika, 1967. godine 18 hrvatskih kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, tražeći da se u Ustav SFR Jugoslavije unese odredba kojom će se jasno i neupitno odrediti ravnopravnost četiriju književnih jezika hrvatskoga, srpskoga, slovenskoga i makedonskog.

Kako je Novosadski dogovor u tom osuđivanju imao važnu (ako ne i ključnu) ulogu i pokazao se neprikladnim da se na njemu zasnivaju ravnopravni jezični odnosi, a posebice zato jer je iskorištavan za nijekanje samobitnosti hrvatskoga književnoga jezika, 1971. godine Matica hrvatska ga se odriče.

Babić i njemu slični naposljetku su uspjeli " izgraditi legendu da su Novosadski dogovor iz 1954., Pravopis dviju matica iz 1960. i Rječnik dviju matica iz 1967. znak neravnopravnosti i unitaristički čin " (304).

Odjednom nam se pred očima pojavio novosadski dogovor i Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Ovaj dogovor nazvan je i povijest ga bilježi kao Novosadski dogovor.

Vrhunac takva nastojanja bio je novosadski dogovor (1954.) na kojem je zaključeno da je " narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik ", da se u nazivu jezika u službenoj upotrebi moraju isticati oba njegova dijela (hrvatski i srpski) te da treba izgraditi zajednički pravopis.

Primjerice, Boranićev pravopis, pa Belićev, pa novosadski dogovor, pa pravopis zvan »londoncem«, bili bi sami po sebi strukovne knjige, kao i sve druge strukovne knjige, da nije preko državnih institucija, koje su vladale na ovim prostorima u određeno vrijeme, odlučeno da će baš ti pravopisi biti mjerilo po kojemu će se svi morati ravnati.

Ja se ne žalim na pravopisne porgreške jer su one najčešće razlog brzog pisanja, pogotovo č/ć i ije/je i meni se kao što vidimo iz priloženog znaju dogoditi, ali svi znamo za Novosadski dogovor i njegovo negiranje hrvatskog jezika kao jedinstvenog.

Novosadski dogovor od 10. prosinca 1954. precizirao je u članku 1. sljedeće: " Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik.

Tako, kroz parolu bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda, 1954. godine, na prijedlog redakcije Letopisa Matice srpske, donosi se Novosadski dogovor kojim se propisuje hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski pravopis.

Vrhunac tih nametanja bio je tzv. Novosadski dogovor 1954. gdje zakljuceno, pod politickim pritiskom iz Beograda, da su hrvatski, srpski i crnogorski jedan jezik (muslimani se ne spominju), ali se to odnosilo i na njih.

Naime, Novosadski dogovor iz 1954. nije bio po volji dijelu hrvatskih jezikoslovaca pa i onih koji su, ne želeći mu se odmah javno usprotiviti, stavili na njega potpis.