I evo sad umjesto kaveee pijem čaaaaj.... očajavam.

Dan danas se još pitam..... Zato očajavam

Al zato očajavam u ovo jutro besano uz mentu i cigarete.

Odmahujem glavom i svakodnevno očajavam nad mentalitetom dječjeg vrtića koji održava ovaj konstruirani sukob.

Čajevi, limunovi, probiotici, strizde pinine, gutam, kašljem, pljuckam, oČAJavam, skvičim

Naporne i dosadne su ove kapi kiše Koje prodiru u jezgru neprekidne boli Ja ne želim biti ovdje ni trenutka više Želim biti tamo gdje me neko ipak voli Nesretan i revoltiran ovim svijetom idealnim Jadan i od tuge pijan osjećam se neprikladnim Tražim se u mrtvom kutu, generalno očajavam Gubim se na svojem putu prema mjestu kojeg sanjam Savršeno deprimiran ovim morem zaborava Sada moj se organizam apsolutno zamrzava Sve polako ja ispravljam u svom dobro znanom stilu A na prvo mjesto stavljam bivšu životnu idilu

Sent: Thursday, April 14, 2011 11:45 AM To: [email protected] Subject: sms-dv 2 refleksija 1.2. što te prijeći da vršiš volju Božju? 2.2. tko si ti zapravo? 3.2. Zašto ne činiš ono što želiš nego samo ono što moraš? 4.4. Da li lažeš samom sebi? 5.2. Ne prenemaži se, ne dokazuj se.Da li shvaćaš da ćeš uspjeti i bez toga? refleksija - Neuredne sklonosti i vlastita samovolja iako bi željela vršiti volju Oca Nebeskog bespomoćna, inertna pregazit veliko JA i ego.Zarobljena sobom, kako žalosno.. Dijete Božije sam koje često vršlja po šipražju umjesto da hodi pravim putem istine i to samo da se svidi onima od kojih očekuje pažnju i ljubav, istina je ta da me Bog ljubi ovakvu kakva jesam u svoj istini svog bića no ja i dalje se dokazujem, trčim za tuđim odobravanjem, pohvalama, čestitkama kako sam uspjela i pri tom izgubim sebe... Što koristi čovjeku ako sav svijet dobije a pri tom izgubi život.. izgubim sebe i kako se mogu Bogu darovati ako nemam sebe? Kako činiti što želim ako činim što moram da bi mi odobravali i tapšali po ramenu... koja laž zbog lažnih motiva ne činim ono što uistinu želim... ljubiti Isusa, živjeti Isusa... Prečesto se uhvatim u dokazivanju svojim snagama, uspjeh pobjeda a kad izgubim svi krivi očajavam plačem upravo prenemažem a u važnim stvarima brzo odustajem, osudim sebe na neuspjeh i prije nego trebam učiniti korak umjesto da pouzdam se u Boga.

Osim toga, kada se počelo događati da ne osjetim nikakvo zadovoljstvo u pobjedi, a očajavam nad gubitkom, shvatio sam da je kraj.

slažem se... al i ne očajavam.... tek ćemo vidit kolko vridimo u polufinalu... dotad možemo nagađat

počela sam ko kenjo kenjkavi pa idem dalje. dosadni su doktori, dave me, davi me hrvatsko zdravstvo. tri mjeseca sam na kemoterapiji koja mi nije niš pomogla i bolest se proširila. izgleda da se te metastaze seksaju po cijele dane jer je nevjerojatno da se razmnožavaju tom brzinom. čekam da im postane pretjesno kod mene pa počnu ispadat van i trčat na rolšuhama zamnom. koje dosade.a u biti ih zamišljam ko krijesnice. ono u meni svijetle, ko po noći a na nalazima su crne ružne bube, ko po danu. i sad idem na novu kemo. opet se upoznavat s novim nuspojavama i na tijelu pojavama. a u njemačkoj dobiješ kemo i odmah na pretrage a u hrvackoj dobiš kemo pa još jen, dva, tri, četri. pet pa aj na pretrage. i nije to niš sad strašno, da ne bi neko mislio da ja očajavam, tog odmah bacim kroz prozor, nego je gnjavaža. proljev je, drek na šibici ili kako god. a znaš kak se zmažeš od dreka pa moraš stalno prat ruke i pazit da ne dobiješ gliste. i tak.

Tada uglavnom ležim u krevetu i očajavam, čekajuci da prođe.

Ne mogu si dopustiti luksuz da sad ovdje sjedim i očajavam - moram barem pokušati javiti Celebornu što sam doznala, Galadrielin očaj je prelazio u odlučnost. Moram biti brza i kratka Morgoth nije više zabavljen Boromirom, mogao bi me vrlo brzo otkriti, zaključi.

Pa ovako mislimj da nemam neke prevelike šanse, a špošto želim radit i trebam radit ne očajavam več krečem u daljnju potragu.

Očajavam nad spoznajom da je manjak inteligencije potencijalno beskonačno mala vrijednost što ujedno čini napredovanje karavane beskrajno neizvjesnim poduhvatom.

Nad time, kažem, očajavam, ali nije to ono što me muči.

iza mog prevelikog ponosa stoji znanje da nas ubrzo neće biti, da mene neće biti kako otplovljavam sve dalje od tebe osijećam se potpuno usamljeno u prepunoj sobi razmišljajući kako nema bijega Strah Žaljenje Usamljenost vizije ljubavi i mržnje koloriram iza svojih očiju osijećaj umirućeg smijeha odjekuje u tihom plaču slike sjećanja me ponovo progone nekad se sjećam boli koju sam vidjela nekad se pitam što bi bilo i samo nekad očajavam zbog onog što sam postala

Ne, ja ne očajavam zbog današnje djece.

Zašto da brinem i očajavam kad mogu živjeti u zaboravu...

Nadam se iz istog razloga iz kojega i očajavam.

Sve drugo se nekako otelo kontroli, pa sam i ja preuzela taj obrazac življenja-životarenja, kako-ćemo-lako-ćemo.... jebeš plan koji se uspješno realizira ali, ne očajavam. premda sam pretila i imam brkove, volim misliti da sam potrebita... a kako i ja imam babu koja je potpisala (uf, uspjela ja iskamčit paraf) da mi ostavlja grunt u tamo-tamo-dalekom Zagorju, i ja cinim dobro pa skakucuci k njoj pjevusim... dobro jutro, bakice, poslala me nana, da te pitam kako si, da ne budes sama... (vivax 29.07.2008., 10:48:54)

Možda bi i bio gej ili barem BI da mi se muškarci toliko ne gade, i da sam često ne očajavam zbog čudne i neuviđavne izrasline pod preponama pred kojom tu i tamo ostanem inferioran.

Ponekad očajavam nad mojim tijelom bore, vrećasti podočnjaci, nedostatak mišićne mase Često ostanem zapanjena s osobom koja živi u mom ogledalu, ali me to ne muči dugo.

Ali ne očajavam jer i jesen i zima imaju svoje čari koje me vuku da s klincima i mojim suđenim bježim bar vikendom iz grada.

Misa, druženje, kava, ručak, druženje sa ukučanima, odmaranje, pa onda druženje s frendicom i šoping (kupila 3 super majice u New Yorkeru), bez imalo problema, bez i jednog bola, bez i jednog grča... sve do sada... kada sam opet ovdje, opterećena glupim mislima, zašto je to tako a zašto ne onako, i zašto ja očajavam a drugima je super (bez grama ljubomore, samo čisto, jednostavno pitanje).

Na površini već očajavam, pale su sve žunte, jer više ne znam koje su mi opcije, a zatim iznenađenje.

Jedino je meni subota radna i to mi značajno kvari raspoloženje, ali ne očajavam.

Ne želim sada nabrajati što slušam kako bih se time deklarirao kao urbani, kao građanin - svakako ne slušam još jednu seljačinu, Edu Maajku, ne zbog ideologije njegovog uljanog repanja, nego zbog seljačkog akcenta koji mi ide na kurac, priznajem - ali sa žaljenjem konstatiram da je i Zagreb pripizdina, malo drukčija od Sarajeva, i zato jer je snobovska unekoliko podnošljivija (u mjeri u kojem snobizam barem izvanjski barata s import-robom, pa je ipak lakše živjeti pa i na tom površnom Zapadu, nego na Bliskom Istoku, barem meni, formiranom na kulturi toga Zapada), ali ipak pripizdina u kojoj na koncert istog tog Thompsona dolaze tisuće ljudi, u kojem po automobilima trešti Dara Bubamara, dok koncerti The Residentsa i Tuxedomoona zjape poluprazni (ne očajavam ja nad time, jebe se meni, samo konstatiram: seljačine).

Ali, ja zbog toga ne očajavam, za mene su najveća pojačanja ona što nam se vraćaju iz vlastitih redova i pritome ne mislim da će nam se oporaviti u napadu Jelavić i Dragičević, nego će se ponovno u stroju naći Bartulović, Vučko i Blatnjak - kaže Blažević.

Ja uvijek očajavam i taj me strah, sumnja, nesigurnost povuče samo još dublje...

Ja očajavam za učiteljima starih vremena, govorim za dane koji dolaze. ' '