... kupio sam ruže... i to 11 njih... deset predstavlja savršen broj, a i lakše se zbraja...:) lol.... dolazim doma... što ću drugo nego spremiti sobu, da izgleda uredno... promijeniti posteljinu... sve je lijepo... čisto... bijelo... samo još nešto fali... one ruže... krenuo sam otkidati im glave i polako otkidati latice... dosta ih je ispalo od 10... prospeo sam ih po krevetu... predivno je...... ostala je još jedna ruža sjećate se... ta jedna je posebna... ratopio sam vosak, bijeli ali gotovo da je proziran... rastopio sam ga i pričekao da se malo ohladi ali samo malo... umočio sam posljednju ružu u vosak... i izvadio je... kada se ohladila.. ostala je netaknuta... kao što će biti i zauvijek... neka je netko zasluži...... da barem netko to vidi, zasluži i da bude očaran... da vidim onaj pogled koji je pomješan sa nezaboravnim izrazom lica kada se ovako dočeka... koji kaže... VOLIM TE... ali čekam...... doći će...