Hoćeš da te ošamarim i onda ti mene ne kužiš?

Po potrebi gurnem ili ošamarim, a ako se pruži prilika može i nešto žešće.

Svoju djecu ošamarim samo kako bih ih spriječio da se ne povrijede.

Ozbiljno sam razmišljao da tu i tamo preventivno ošamarim, pa da se barem osjetim kao pripadnik dinaroidnog alfa-mužjaka i pokažem da i ja lučim testosteron.

A onda padnem u depru... par puta se ošamarim... i krenem dalje... primim muža i djecu pod ruke i pravac u park...

ALI TO NE PALI, OSIM KOD UDARENIH KLINKI. kažem, isto se istim privlaći. curu koja me ne sluša, na kraju ošamarim iloi joj ponudim travu, sado-mazo i takve pizdarije sve da bih je fascinirao-zadržao. prejebavanje curki želi nam dati naslutiti da je doista sposoban držat sve pod kontrolom, o tome se radi, jer očito da ONE NEKE VLEIKE DAMICE KOJE JE UPOZNAO U ZAGREBU NA FAKSU NIJE MOGAO KONTROLIRATI, ne zna to. ali ako ti je mala dala to ne znači da joj smiješ gospodariti ili ostavljati dalje dojam pojačavanjem tehnike i utisaka jer to završava na čoravom sado-mazo iživljavanju kojim se seljaki-u-glavu koriste. poljoprivrednici su nešto drugo, časni ljudi.

Ti si utopista, sigurno nemaš za režije i klopu pa ti padaju socijalističke ideje na pamet, a što da radim da ošamarim nekog od tih vlastodržaca pa da odem u Remetinec na šest mjeseci, džabe hrana, odjeća i režije.

Hej, Risbo, ne plašiš se da se crkveni svod sruši na tebe? izravno ga »ošamarim«, jer s Borisom sam uspio konzervirati davni srednjoškolski način komuniciranja bez »glađenja peruškom«. Zar je opet baš tebe zapala dužnost da usred noći blagosloviš taj reket šunke koju kriješ u košarici?

Ljudima svašta pada na pamet Ibra dobio suludu ponudu: ' Dopusti da te ošamarim u javnosti '

... još malo i agoniji se bliži kraj. blagdanskoj agoniji, naravno. no, kad sam već ovdje, da rezimiram kakvi su pokloni bili ove godine. baš sam material girl, zar ne? neka sam. baš me briga.. dobila sam cd i čokolatine - cd slušam, a čokolatine su planule u hipu. dobila sam privjesak sa stiliziranom ružom za koji još uvijek ne znam gdje ću ga staviti, no neka ga. naći će svoje mjesto blizu mene. dobila sam lijepu knjigu koja će isti tak malo pričekati dok ne dođe na red za čitanje. dobila sam whip koji ću vjerojatno u skoroj budućnosti iskoristiti na najbolji mogući način. dobila sam najnoviju profesionalnu remingtonovu peglu za kosu. ah, past ću u nemilost kod frizerke i morat ću čekati red, ugovarati termin kao i svi ostali smrtnici. kakva tragedija dobila sam par parfema i sličnih gluposti, ne žalim se, ali one koji su ih birali treba zatvoriti u tamnicu. takav kič i neukus dugo nisam vidjela. ono što je najgore, upravo ti promašaji bi bili najsretniji u tamnici pod ključem... dobila sam lijepu narukvicu od oniksa, no nije ni blizu one koju trenutno nosim, pa će isto pričekati. dobila sam bou, pravu pravcatu pernatu bou kakve nose drag queens i oronule striptizete. dobila sam još lijepih knjiga koje su više slikovnice no knjige. pravi melem za oči. čisti užitak. dobila sam bocu jack danielsa i to me čini sretnom, i bit će popijena slijedeće godine definitivno. dobila sam kompletić v ' sexy underweara. kao stvoreno za posao i ine svakodnevne obveze od kojih se jednostavno ne može pobjeći. kao stvoren, kažem, jer nije od latexa.. a sama sebi sam poklonila lijepe cipelice sa petom od 12 cm tamnocrvene boje sa kroko uzorkom. čisti fetish.. neki su pogodili sa poklonom i uistinu me dirnuli, dok nekima to baš i nije pošlo za rukom. sva sreća pa je nova godina skoro pa stigla pa mogu trk u shopping po ispričnicu za loš izbor. želim kratke crvene rukavice bez prstiju br. 8. i najveću guessovu torbicu crne boje kroko uzorka. želim heavyrubber korzet, overbust naravno, i tonu latexa u svim oblicima. želim kožu, krzno i plemenite metale. želim plastiku, au, pt, ag. postala sam hirovita i nezasitna, materijalistica de luxe. i, znate što, baš me briga. imam potpuno pravo na to... jer, dokle god imam hordu onih koji puze, gmižu, kleče predamnom u nadi da će uspjeti osvojiti samo trenutak moga neprocjenjivog vremena, imam pravo na to. imam pravo na to dokle god živim i osjećam se živom. bez onog osjećaja prazne ljušture što lebdi nad ulicama izgubljenog grada... kad ti poželim sjesti na lice, učinit ćeš sve samo da budem sretna. da budem ponosna na tebe, stvore mali. jer si groteska, nakaradno stvorenje što slobodno šeta među ostalim smrtnicima i pokazuje prokletstvo kojim ga je priroda itself obdarila. znam, želiš da te vežem, bičujem, želiš osjetiti bol mojim rukama izazvanu; želiš puzati i klečati do kraja vremena dokle god živim, postojim. da mi ližeš, ljubiš slinom svojom čistiš stopala; da pohlepno gutaš sve ono što ti mogu dati body fluids do iznemoglosti. i da te nakraju ošamarim kratko, zvonko i bolno i stavim ti collar. to želiš, zar ne? za time patiš. to znaš ti, to znam i ja. tempus fugit, my dear.....

Život me počeo opako šamarati, ali ne bi ja bio ja da ne ošamarim koji put i njega.

Da bi na to moja mama prokomentarisala Čuvajte jedno drugo, jer bez druga si k ` o odsječena grana... Malo me steglo u grlu jer kad pomislim kako je njoj bilo, ostati sama sa dvoje djece, dodje mi da se ošamarim kad god zakukam da mi fali Bivši... Kad smo kod grana, frapirala me kad je rekla da presuje cvijeće i hoće da slika po njemu, sa njim, nije mi bas najjasnije ostalo...

Tada sam shvatio da mi neće nikada biti žao ako je ostavim, ošamarim.

La costa, kad te ja ošamarim letjet će ti mali valegatori oko glave

Došla ja u kuhinju i vadim cedevitu iz ormarića jednom rukom, a drugom pipam di je ručka od ormara u kojem stoje čaše.. Ajde našla ja sve.. Izvadila čašu, uzela žličicu i vadim polako cedevitu.. Krenem da ću ulit vodu u čašu, kadli ono... Ni zrnca cedevite u čaši Došlo mi je da samu sebe ošamarim Sve sam prosula po podu, po sudoperu, po suđu koje se suši već dva dana.. Najednom se okrenem i vidim gospodina preuzvišenog kako stoji iza mene, suzdržavajuć se da ne pukne od smija.. Čuo me da sam se digla, a zna da se jedino zbog tekućine dižem po noći (nema veze kojepa je vjerojatno htio i on malo popit.. samo se okrenija i vratija u krevet.. Ja sam i dalje bila toliko žedna da sam popila vodu vulgaris iz špine ilitiga pipe i vratila se leć, ovaj put s upaljenim svijetlom jer više nisam imala koga probudit..

Zapravo, dođe mi da ošamarim sam sebe jer ih blatim, odgojen sam da su oni institucija.

Ovaj prvi put kad ja ošamarim Antoniu je najbolji

Ne znam, stvarno ne znam kako sam se suzdržala da je ne ošamarim

Naravno da je teoretski moguće, no isto tako je teoretski moguće da je ušetam se u Bijelu kuću ošamarim Busha i izađem, bez problema, zar ne?

Iako kad ponekad čujem što neke žene znaju raditi muškarcima, zapitam se što bi ja na njihovom mjestu... dal bi izdržala da ih barem ne ošamarim

Čekam na redu za pivicu, štimung je solidan (300 - polupijanih ljudi skakutaju uokolo poput klokana isto rade kao i ja.. na jebenu Josipu Lisac to je bilo za zagrijavanje.. kao). Uglavnom stojim u redu za pivu baš kao i svi.Na pozornici se izredali gitaristi zbog uštimavanja (majke posjeduju dva), bubnjar, bas gitarist kojem je poslije navodno pukla slezena.u redu rekoh koncert kasni sat vremena tu popizdim odem po još jednu pivicu (vozim ali dvije su u redu zar ne?). popijem jako brzo i odem do wc-a koji je jebenih par kilometara udaljen od male ljetne pozornice.Osjećaj kao da putuješ do Novog Zelanda puno sati i više presjedanja po jebenim putničkim klasama sa onim nadobudnim piscima i brkatim likovima koji zavlače britanski grrrh. blank blank izgubih se u mraku, uglavnom nikada nisam putovao do Novog Zelanda pa trkeljam gluposti.Pokraj mene ćelavi, dugokosi, pijani, polupijani slijepi i slabovidni udaraju me laktovima, pale me cigaretama u kurac moram se požuriti i jednostavno ispišati to kaj imaš za ispišati.Čudno me gledaju dok ulazim.. neki pederi stoje na wc-u pokraj umivaonika nisam čuo o čemu pričaju ali vjerojatno komentiraju guzice od likova koji pišaju na pisoaru.Bilo mi je svejedno. međutim, na pisoaru nema nikog ahhh to je sreća neki čudni pisoar.Uvijek su mi ili previsoko postavljeni ili prenisko postavljeni čovjek bi pomislio da imaju postavljene standarde u svijetu o visini cijevi ali nažalost nemaju.Uglavnom kada sam pripit sve se čini veće pa mi je previsoko postavljen, kada sam trijezan sve je manje pa mi je prenisko. složit ću se sa tom činjenicom.Još malo i gotovo a ono neki lik stane pokraj mene i počne i on.. ja zurim u pločice koje su tu vjerojatno od bivše jugoslavije samo da pljuneš ili puhneš ispale bi naveliko.Onda zabacim glavu unatrag i stanem razmišljati tko će biti prije gotov.Osjećam njegov pogled na meni lik mi se podsmjehne.. a sad ili je peder ili koji k.?... uglavnom ja sam gotov ali mi je neugodno prije završiti (nešto što žene nikada neće razumjeti). skupim hrabrosti i pogledam ja njega u oči njemu neugodno pa se prestaje cerekati p. m. kaj je to?. Pisoar je bio zaštopan a njegov visi iz hlača i namočen je u pišalinu rekoh fuj.. jebemti.. lik stoji na prstima i kita mu visi pola metra vani. tome se on smije mamicu mu glupu.Otrese ga, podsmjehne se i ode.Ja ga otresem i odem.Haha.. budalo ja sam duže pišao ti imaš dužeg ali kaj ti to vrijedi (njanjanjnajnja). Sjetim se prosječno inteligentno dijete, prosječne ocjene, prosječno ponašanje, prosječan čovjek, radnik a sada i prosječna veličina zapomaganje budala.On se meni smije budala dam se okladiti ako je pišao pokraj crnca da se taj crnac njemu smijao ako nije želio sam mu to u životu barem jednom. kaj si on misli da je najveći konjina (hahah.. pa bash je konjina tststs.. ali prava konjina sa konjskim). Nisam siguran ima li oružani list za to ili ga veže lasom za nogu ili mora kupovati tri broja veće gaće da stane možda uopće ne nosi gaće??. Umijem se ošamarim daj o čem ti razmišljaš daj se pogledaj.. ovo su čak i prosječne ideje koje svakom prvo na pamet padnu.. stvarno me ubio u pojam.Obrišem si lice i nekako mi je neugodno izaći van u noć.Međutim, skupim hrabrosti i izađem ja van sa svojim (ne.. nisam ga ostavio tamo unutra smrdi, izbljuvan je pod i cjelokupna situacija je odurna bash poput muškog wc-a). Dođem sa svojim prosječnim mislima i prosječno brzim hodom na malu ljetnu pozornicu i počnem prosječno visoko skakati.Za desetak minuta objave da je koncert odgođen.. basistu pukla slezena i na putu je prema bolnici članovi majke su u depresiji.Možda je pišao pokraj one konjine pa mu je od sramote pukla slezena ili ga je sram izaći van ili nekaj takvog sam odmah pomislio.Gitaristi piju na šanku pivu uživaju i odlaze.Odlazim i ja sa svojim prosječnim autom u prosječnu noć sa prosječnim mislima i prosječnom zabavom za ovu noć.Pogledam si u noge i mislim si ipak sam ja prosječan čovjek koji i ne treba iznadprosječnu veličinu...

Slušali su me takoreći pobožno i dosta puta mi je došlo da nekog ošamarim i objasnim mu kako je naivan.

Mali digitalni canon mi ne radi ako ga ne zavežem gumicom, veliki DSLR mi svaki 2. snimak uz sve pokušaje, daje error 99, mini dv se pali i gasi sama dok je ne ošamarim.