U Šehićevu deziluzioniranom svijetu Krist je unosna konfekcijska lutka, a za sama sebe piše kako volio bih biti vitki prozračni kolos/ušetati u žitno polje/pazeći da ne zgazim koju stabljiku pšenice... osluškivao bih žamor insekata u travnatom/metropolisu.