Najvažnije jest, da se ti u razgovorima obavežeš da nećeš knjigu ili roman objaviti u Americi, te da ćeš maknuti svoju« Web stranicu »s Interneta, s onog prasca.

Ista priča je i s Haaškim sudom, prihvatiš suradnju, obavežeš se ustavnim zakonom, a onda radiš protiv suda sve što je u tvojoj moći.

Mate, na žalost, to je ipak jedini način da se uvede disciplina.. Bez nje na kraju propadnu svi i radnici i poduzetnici i vlada.. Najmanji problem za Hrvatskog čovjeka, su oni mali poduzetnici, koji nemaju dovoljno sredstava da uplate svoju osobnu plaću i doprinos za nju i pored toga to isto za jednog ili dva radnika.. Kada otvoriš preduzeće i registruješ ga na svojoj općini, se obavežeš zakonski za plaćanje doprinosa za svoju plaću i za sve ostale doprinose svih zaposlenih.. Ako ne možeš.. zatvori.. Zakon je zakon, morao bi za sve biti obavezujuć.. (Na stranu to, da od države maćehe, ne dolazi nikakva pomoć pri jačanju malog poduzetništva).. Nije ni pošteno do svih onih drugih, koji u maćehinskoj državi sa svojim idejama i svojim trudom pokušavaju pošteno preživjeti i pri tom izvršavaju svoje obaveze koje su u startu prihvatili.. Problem su druge, veće firme, sa 100 i više zaposlenih kojima ne plaćaju doprinose, i koje sa novim zaduživanjima jedva prežive mjesec... A zar nije bolje reći bobu-bob??.. Pa na kraju svi na ulicu, pa neka.. Tek tada postaje zanimljivo.. Radnik na ulici, ne treba niti nepoštenog poslodavca niti nesposobnu vladu, koja nema niti jedan pametan ekonomski plan i potrebu da razmišlja o budućnosti vlastitog naroda i čiji je najveći uspjeh samo novi kredit kojeg ulizivački isprose od svjetske banke, nastavljajući pri tome zadnjicu svoje nacije..

Mojoj radosti nije bilo kraja; kod nas je kumstvo kao rod, kad se obavežeš biti kuma, ti si odgovorna za cijeli život za to dijete, ti si mu druga mama.