Svi ponekad imamo dane koji baš nisu nešto, neki se takvih dana brzo riješe, neki ne, ja valjda spadam u one kojima ti dani malo sporie projdu, ali ipak projdu, koji su bolji u davanju savjeta drugima, nego sebi, koji bolje tješe druge, nego sebe, valjda se čovjek takav rodi, možda to treba i naučit, kažu da treba pozitivno mislit (tisuću puta sam to ponovila svojim dragim osobama, ali kad sam ja na redu, e onda je to druga stvar, neide to baš tako). Moren ja pozitivno mislit, ali badave, kad neki crvić neda mira, pa krene od želuca (inače iman gastritis, nervozu želuca) pa gric, simo, pa gric, tamo, pa malo bedastih misli, i ja u komi, ali sreća moja to i brzo projde, sreća moja da se volin smijat, našalit, pa se moji crvići relativno brzo i razbježe, kud koji, mili moji, ali da znaju pretjerat (i ja skupa snjima), znaju, srećom da ima više onih pozitivnih dana, nego negativnih i u to ime danas ja imam svoju inauguraciju (čera moj simpatični Obama, valjda če se on držat svojih) koja glasi: Obečavam da ču se popraviti