Na Badnjak se odlazi na misu polnoćku, pjevaju se božićne pjesme i obićaj je darivanja.

Stari običaji i bebe su danas skoro nepoznanica jedno za drugo.Što koja generacija dolazi sve se manje vijeruje u bilo kakve običaje koje bi trebalo provoditi kad se beba rodi.Možda je i mene nekad bilo teško ubijediti da povjerujem u nešto što nigdje nije zapisano al sam ipak imala povjerenje u stare i prihvatala sugestije.Grešku sam napravila što nisam pitala za pravi razlog svega toga.Kratko jasno je bilo da bebu niko ne urekne i td.... Šta je sve to značilo ko zna.Danas omladina neda to ništa ako ne možeš da objasniš.Pa donekle opravdavam i to.Ako beba plače i ne znaš šta bi moglo da bude odmah svi idu doktoru.I doktor nije siguran ni u šta osim evo injekcije, sirupi i sl. Sve je to u večini slučajeva nepotrebno.Dovoljno je znati neku bajalicu protiv uroka. Obavezno uz dijete staviti stari metalni kljuć ili ekser, komadić tamajna i tisovine.... To je bar obićaj u mom kraju. uglavnom je to zaštita iz prve ruke.Ko zna od ćega ali treba.Niko u to sve ne vjeruje dok ne mogne da smiri bebu pa onda daj radi majko šta znaš samo pomozi...... Onda nane uzmu bebe u svoje ruke i riješe problem brzo, bezbolno i vješto ko što su i našoj dijeci riješavale naše mame....

Dragi Mihaele p., ni ja ne znam za obićaj da se službeno polažu vijenci, ali znam da mi mali ljudi, sudim tu i po sebi, idemo na groblje k našim dragima kad god osjetimo potrebu za tim.

Nikada nisam imala obićaj ulaziti im u sobu noću i uvlačiti im se u krevet.

Kotroinauovići ovi, kao što i ostali Potravćaui doselili su ovdje iz Hercegovine istom na poćetku 18. vieka; pak buduć se Kotromanovići najbliže do Vindušića nastanili i po nieki način ga u svoje predvraće uhvatili, nastao je obićaj, da ga zovu Kotromanovića gradom, koj naziv nejma nikakve historične važnosti za poviest ove, zlameuite inčije, porodice.

... njegov zadnji dolazak, prije mjesec i pol dana, kada je ugledala tatu na aerodromu, napravila je nešta što nije njen obićaj, istrgla se didi iz ruku i protčala kroz carinu svome tati...

Kao svi su teški patrioti, lupaju se o prsa a nemogu stavit zastavu kao nekakvu zahvalu za to što imaju, ili jednostavno kao obićaj.

Njihov sam obićaj prihvatio ne samo zato što je iščekivanje svežine bilo i meni neophodno za dobar san i ukupan sutrašnji radni ritam, već i zato što sam bio razigran, bolje reći nervozan, a pomalo i uplašen.

I kako je to i inače obićaj u biznisu moraš osigurat neki profit u slučaju da ti se posreći i da nisi bacio pare u vjetar.

S druge strane ti isti pokvarenjaci, nazovi novinari plaćanje crkvenih obreda vijest, već tisućljetni obićaj, ne brinu o tome kako milan bandić pljačka svo stanovništvo putem javnog gradskog prijevoza i parkirališta na javnim površinama

Kameni je uvijek isti, glasan tako da dobro pa je bio dan i susjedi mi nisu spavali jer bi ih inače probudio a ako bi pozvali policiju i oni došli pa tražili njegovu osobnu on bi skinuo cipele kaže nosi bijele čarape ne treba njemu osobna: -) totalno je otkačen i zato me i iznenadio jer mi je na kraju dao cvijet.. i to kad je odlazio jer kako on kaže htio je prvo vidjeti dali će dobiti što za jesti: -) naravno da sam im donijela kobasice i kulena pa cijelu zimu sam im slala slike kako ih pravimo, kako se suše i da sad odu i ne probaju ih: -) iznenadio me ugodno.. samo mi nešto safir bio ukočen, ozbiljan a to nisam navikla od njega al mu se svidjeli naresci.. i tako odoše njih dvojica a nisam im dala kako je obićaj kod nas. jaje, kad ti netko prvi puta diđe u kuću daš mu jaje nekako mi bilo neumjesno da im dam po jedno jaje.. bilo bi im viška.

Kao što je to i do sda bio obićaj Split nas je počastio sa nevjerovatno lijepim vremenom.

@Ivan Kapitanovic @Metuzalem 22 - na forumima je obićaj ignorirat ovakve komentatore ali zar ti ljudi stvarno neznaju šta pišu a adminihotavlja i time bagatelizira svaku ozbiljniju diskusiju ostalih forumaša.

Popularnost šaha u Hrvatskoj Višestoljetna tradicija igranja šaha u Hrvatskoj je, uz familijarni običaj prenošenja znanja igranja šaha s koljena na koljeno, stvorila i obićaj osnivanja mjesnih šahovskih klubova.

Nemam obićaj kritizirati druge komentatore, ali stvarno si pretjerao

Uglavnom dragi moji, ja i danas imam obićaj reći da je moja vjera u Boga slaba, ali da bi voljela da je puno veća.

Evo i ove godine smo se potrudili da se, kako naši ljudi kažu, ne zatre obićaj.

Filip u zadnje vrijeme ima obićaj pobacati sav veš iz mašine i potrpati mi bombone, i autiće u bubanj veš mašine

Nije mi obićaj objašnjavati plusove (minuse ne dajem), ali je ovdje slučaj da se opet politizira pravopis - vraćanje na korienski nije uspio jer je jezik živ i povratka nema, budući da to ide ka siromašenju suvremenog ljudskog komuniciranja.

Uz njega, ukoliko je razina rizika visoka bi trebao biti netko stručan vezano za djelatnost što i jest čest obićaj.

FMLN je baštinio " duh " Farabunda Martija koji je 1932. godine postao vođa pobunjenika kao odgovor na vojni režim generala Maximilliana Hernandeza Martineza... koji je na vlast, kao što je to bio obićaj u Latinskoj Americi, došao pućem

A na Prvi Maja, ka šta je i obićaj u Splitu, vajalo je poć na Merjan, pa smo onda otišli na izvor rike Jadro u Majdan di nas je čeka Darko, pa do Matka u Kaštel Štailića u Biblijske vrtle - di su esdepeovci činili feštu... pa smo na kraju svratili do Rilje i njegovih u Trogir.

I kao šta je obićaj moje ekipe da petkom uvik gledamo filmove u mene zbog kiše i nekih drugih obaveza nije doša Prša, Tinko ni Jakov (a Bebeku se nije dalo) i Fiste je bio u Splitu pa smo samo ja, Marko Šara i Ante Kleško ošli u mene i zajebavali se i gledali Horor " Planine imaju oči " i " Korak do slave "... Bila je zajebancija ali je bilo sranje jer nas je bilo malo.... ali opet sve 5..

Nemam obićaj pisati ozbiljne postove, ali s vremena na vrijeme se sjetim kako nekada nije sve bilo lako

Pekli su janjca ka šta je u našin krajevima stari obićaj - kad se skupi familja a posebno na feštu o Prvega Maja.

Ćeljad se uzmuvala... pun je grad svita, tonobili zakrčili ulice, judi trčidu amo - tamo ka muve bez glave... sve se nekako uskomešalo... Ma isto, ka da nešto ne valja, ka da nešto fali i ka da nima onoga uobićajenoga šušura i veselja, opuštenosti i smija - ka ča je i obićaj u ovo vrime

Sve šta poželiš treba dobro prostudirat sam sa sobom i razmislit o svim mogućim posljedicama, a malo ljudi to ima obićaj radit

Parkirali su se deboto jedni po drugima.. Naravski uz beštimje i teške riči i pritnje - ka ča je i obićaj.

Jel to neki novi obićaj: Ljudi isprid tehnike?

Kasnije smatram da je to preraslo u očajno traženje nekoga tko ce uvijek biti uz nas makar to bilo i nadnaravno biće koje necemo u zivotu sresti, al ce nam davat utjehu da se uvjek netko o nama skrbi.Sve je to poslje preraslo u obićaj i duznost.