Spusti se na koljena pa mi svojim usnama klizi niz tijelo, a prste svoje zavuci pod tkaninu i noktima blago ucrtaj željene oblike onako, kako ih ja običavam crtati na tvom.

nekoliko posljednjih kišnih dana kao da je razgnjecalo moj mozak pretvarajući ga u lončarsku glinu i rastočio moje osjećaje u posude raznih veličina, boja i oblika. kako bi bilo divno okriviti tih nekoliko kapljica čiste vode za sapiranje moje duše kao vodene boje sa slike na staklu. kako bi bilo divno, taj nesretni sivi oblak, dovesti pred sudsku porotu i proglasiti ga krivcem za sve strahove, umore, napetosti, nervozu i grubosti, učinjene i izrečene, u ovoj godini, što kao ravničarska rijeka, mirno otiče iz moga života. ta je dvodnevna kiša samo tužna kulisa u posljednjoj predstavi sezone u kojoj umorni glumci svu svoju energiju, znanje i osjećaje ulažu u posljednji aplauz prije spuštanja zastora. uvijek mi tako, s koncem godine, neka nevidljiva ruka protrese skupljena sjećanja, sa željom da iznova, iz te smučkane mase, razlažem dobro i zlo. ne koristim ove posljednje dane godine na izmaku za svođenje nekih računa. nije moj život seoska krčma u kojoj gazde i lokalni bečari, loše vino i rakiju šljivovicu, piju na veresiju, a onda, krajem godine, dođu s novcem od prodane ljetine ili nekoliko jutara djedovine, da s birtašem izravnaju račun. ne običavam, s kraja godine, otkidati list papira iz bilježnice i svoje postupke slagati lijevo i desno, kao teretne vagone na ranžirnom kolodvoru života, zbrajati i oduzimati dobro i zlo. kako oduzimati od dobroga zlo? koja to vaga može izmjeriti koliko ima čega u onom što je već učinjeno. to bi matematičko oduzimanje i zbrajanje bilo svojevrsno priznavanje sebi i drugima da su dobre želje i htijenja s namjerom pretočeni u zle riječi i djela. a moja su djela kao hologrami u kojima iste slike različito izgledaju, ovisno o kutu gledanja. i tko može reći da tu sliku posmatra iz pravilnog kuta. kakvu to crtu da podvlačim na kraju, jer čega je ovo kraj. godine su kao debela brodska užad i kraj jednog užeta velikim je čvorom svezan za početak drugog. kao slijepci kročimo svijetom i ne ispuštajući to uže iz ruku, da se ne zagubimo u bespućima tame, slijedimo njegov put. i čvorovi na užetu, samo nas za trenutak, zaustave na tom putu dok slijepi prsti iza njega ne pronađu pravo uže. i zar bi činio drugačije da zastanem pred njim i vratim se nazad, zar bih znao, prolazeći ponovo isti put, u toj sljepoći, prepoznavati pejsaže kojima su prošle moje noge i, zar bih znao, koga sam to propustio pozdraviti u toj tami, a kome sam se obratio a da nisam trebao. i neću reči, okupan tugom dvodnevne kiše, " žalim za učinjenim " već samo " žao mi je ako ste krivo shvatili "

No ja ne običavam zvati nosonju doktora, tu teleću glavu.

" Ne, ja idem s Ivanom " Kako ja to običavam, kad sam višak, korak unazad i - hajdmo dalje

Bajo - Ja ne običavam kukumakat, ali ni gledat ružičasto kad tako nije.

Prof. dr. Machiedo: Premda je Italija moja druga _ stečena _ domovina, »u nastavcima« kako običavam reći, a talijanski jedan od dva kreativna izričaja, dobro se osjećam i u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu (preddalmatinskoj zemlji predaka).

Nasuprot tome, prateći verbalni dio je ono za što običavam reći - da ti pamet stane

Običavam reći da nas se vrtoglavom brzinom dovodi u poziciju " aposlutnih neznalica " kako bi pored svakog od nas stajao PAŽ - UČITELJ kako bi nas učio kako moramo distai, jesti, obavljati fiziološke potrebe, misliti......

Običavam tvrditi da su programeri najveći crnci među informatičarima.

Običavam šetati prirodom, uz more, sakupljati ostatke i nekad mi je vrlo teško gledati kako se odnosimo prema onome što je još ostalo iza nas.

U posljednje vrijeme običavam reći, u šali, ali metaforičnoj, kako mi je jedna od većih pogrešaka bila postavljanje velikog ogledala na zid u predsoblju.

Ne običavam to raditi, trudim se ne ogovarati a drago mi je kad se ni moji sugovornici ne bave ogovaranjem.

Ja svojim franjevcima u provinciji običavam reći: U redu, nekoć nas je bilo 300, a sada nas ima 150. No 1834. nije bilo nijednog franjevca jer je kralj zabranio red.

Često običavam reći - ŽIVIMO U BUDUĆNOSTI.

Budući da već slabije čujem, običavam prije polaska na nedjelju misu kod kuće pročitati nedjeljna čitanja za dotičnu nedjelju.

Običavam reći da u dobroj vezi ljudi su prvenstveno najbolji prijatelji, zatim strastveni ljubavnici a po potrebi i psihoanalitičari jedno drugom:) Pozz i sretno

Riječ je o tipu čovjeka kojega osobno običavam nazivati« homo debilus ». D.

Radim, što bi se reklo, na sebi, pa i dalje spadam u grupu osoba koje čvrsto stoje na zemlji, realne, kako običavam reći, do boli.

Ja običavam ubiti oko kratko, čisto da se odmorim malo, a onda pravi spavanac odraditi navečer, kako bih odmah uhvatio japanski ritam.

Ja ne običavam to zamrzavati, ali ovaj put jesam, jer sam bila u stisci s vremenom.

Ja običavam reći da je RH odlukom da uđe u mirovne operacije, osobito tako složene poput ISAF-a u Afganistanu, zapravo odlučila igrati u prvoj ligi.

Nezainteresirani (21 % od globalnoga uzorka) Ja ne običavam nabavljati nove komponente, zadovoljan sam s tehnologijom koju imam.

Ja sad običavam joj reći gdje nešto stoji i nek si sama uzme.

Ja običavam reći kako zločin nema nacionalnosti, ali i zločinac i žrtva imaju i ime, i nacionalnost.

Nisam ga uzela jer to ne običavam i tako je bilo i taj put.

Ne običavam raspravljati po forumima o bilo kakvoj ozbiljnoj tematici, jer obično nema dovoljno prostora i vremena da bi se rasprava održala na kvalitetnoj razini.

Ive Josipovića, neću ga na Vašoj temi iz puke pristojnosti zvati " svileni " kako običavam.

Zimi nakon trčanja, kada se dobro ugrijem, običavam plivati u moru.

Sve sam netolerantniji prema pušačima, bole me križa, ne bavim se više nikakvim sportom, uspušem se ako prenaglo ustanem iz fotelje u kojoj običavam drijemati pred televizorom, a na koncerte idem samo ako imam unaprijed rezervirano sjedalo.

Ja kolegama običavam reći da nema loših i dobrih alata već ima samo loših i dobrih programera.