danas sam zaključila koliko je meni ustvari bez obzira na sve masu dobro.pod utjecajem filma " hair " (koji smo danas gledali u pavle) shvatila sam kako je hipijima bilo drama.. njih je doslovno bolio k za sve, nisu bili opterećeni nikakvim glupostima.i onda pogledam oko sebe i svi su iskompleksirani.ljudi kojima je uglavnom glavna preokupacija obuć što kraću minicu, napizdit se na motor i poć u xlnta-đe će se kurčiti ko ima više para i odmjeravat ko se kako obuko i ko je s kim bio... sve mi se to tako gadi, a najviše me nervira što stanovite osobe seru po onima koji idu na jedino od rijetkih mjesta u gradu gdje se možeš dobro zabavit-klub... to su tek pravi kompleksaši.i tako sam malo švrljala po blogovima i naišla na blog upravo tako neke ženske koja sebe naziva " plastična ". ovo što sljedi je bilo copy-paste direktno s njenog bloga tako da ljudi koji se ne mogu načuditi ne misle da ja možda izmišljam (toliko je nerealno), pa dame i gospodo pogledajte... kako je biti plastična cura? prvo da vam se zahvalim na komentarima a sad malo o mom životu.vjerovatno ste se pitali kako je piti plastična.nije lako.istina je da imamo super i zanimljiv život al ljudi nas često neshvaćaju.to se često događa meni i mojim prijateljicama (plastičnim). ljud misle da smo mi 3 glupače kojima je glavni cilj u životu postati model ili manekenka i biti popularan.meni nebi palo napamet da budem profesionalna manekenka.istina, bavim se tim u slobodno vrijeme al želim postat frizerka.cool zanimanje zar ne? htjela bi biti i stilistica jer se stvarno razumijem u modu i imam stila.al da se vratimo na temu... biti plastičan znači biti jaaaaaaaako popularan.uvjek ste pozvani na sve zabave i tulume.imate najzgodnije dečke, i svi vas vole.zapravo svi vas mrze al žele se družit s vama i biti u vašem društvu.ali mi plastične ne primamo u naše društvo bilo koga.samo lijepe cure koje se znaju super oblačit i imaju posebnu osobnost.a takvih je malo.zato nas je u mom društvu samo 3. ali i to je dobro.mi smo kraljice škole, zapravo ja sam kraljica jer sam glavna.u svakom društvu ima netko glavni i tako treba biti.nije dobro da društvo nema vođu.ja u mom društvu uvijek donosim važne odluke kao npr: na koju zabavu treba otići a na koju ne, treba li neka od nas kupiti neku odjeću ili ne, ili s kim se smije hodat a skim ne (isto vrijedi i za brijanje). dakle sve u svemu, zaključak je da je dobro biti plastična cura.i predobro đizs krajst za nepovjerovat kakvih ljudi ima to bi ona trebala napravit poz svima e da ovo je taj link iako ona čini se nepiše odavno ali ima švašta nešto... http://plasticgirl.blog.hr