Tražiš nove slike neba u plavetnilu nerazmazanih boja i crveni mjesec na usnama večernjeg poljubca kako naslikao bi razdor nastao na granicama izmišljenog kraljevstva.Glavno je da znaš crtati sjene i samo pokojeg čovjeka usamljenog u moru nepoznatih ljudi i snove naravno.Samo da ruke i prsti poslušni su u apstrakciji tišine pa će sve pojednostavljeno biti, samo tebi razumljivo... U novim bojama slikarevog platna crvena posebno namjenjena je tebi da obojiš onaj isti mjesec sa početka a za nebo neka pobrine se vrijeme... Poigravaš se riječima i zvukovima i fotografijama stvarajući nove mozaike onoga što želiš, ali u mozaiku lica samo par njih savršeno je, znaš već i sam... Povez možda prekriva ono skriveno u očima, samo dopusti da netko presječe čvorove i nevidljive stranice koje do sad samo ti si mogao pročitati razumjet će i ostali... Budi albatros na krilima sunca kao i svi očekuješ nove metamorfoze u stihovima ispjevane o onome što željeli bi postati.Letjeti od svjetionika prema pučini ostavljajući uspavane gradove i neodgovorena pitanja za sobom, za krilima, iznad bijelih valova koji zajedno s tobom u osvit plove... Ali uvijek se prije odlaska probude..