UVIJEK će biti nečiji dug, sve dok mi budemo na to obraćali pozornost. a kako bi počeli polako odvraćati pozornost, uzeo bih misao iz jednog od postova, kako je šutnja najblaži oblik odobravanja. a nije se baš za sjetiti srpskog glasa protiv masakriranje hrvata po svim, već ne znam koliko puta nabrojanim, hrvatskim selima i gradovima početkom i tijekom rata. pa su po toj logici i svi ti vozači, kuhari, nemoćni starci i starice te nejač djelomično krivi za to što im se dogodilo. jer, kako bi to rekao rade šerbedžija u filmu " u gori raste zelen bor ": je, dečki, rat je rat, nije nogometna utakmica...