Stoga je i naše dosadašnje obračanje državnim institucijama, iako često nemamo njihov odgovor, traženje pravičnog djelovanja svih institucija, Državnog odvjetništva u aktiviranju i pokretanju procesa, Ministarstvu unutarnjih poslova koje treba istražiti gdje su iskazi o kojima govore žene, smijeli li šutjeti kada žrtva prijavi prijetnju, Ministarstvu branitelja u hitnom rješavanju statusa žrtve, Ministarstvu pravosuđa u ažuriranju sudskih procesa, Ministarstvu zdravstva u organizaciji zdravstvene potpore ženama žrtvama, Ministarstvo vanjskih poslova koje provodi kontakte s drugim zemljama, mora imati saznanja i o dimenzijama stradanja u vremenu stvaranja RH i o odbjeglim zločincima koji žive u drugim zemljama, Ministar obnove mora reagirati ako žrtva ratnog zločina živi kao podstanar a u uredima njegovog ministarstva godinama ne rješavaju pripadajuće joj pravo na stambeno zbrinjavanje.