kako je dijete veoma senzibilno mišljenja sam da ono zapravo reagira, tako kako već reagira, na nepoznate ili manje poznate energije osoba u čijem okruženju se nađe, spletom nekih događaja. na te iritabilne enerije reagira tako da ih osjeća, doživljava kao neku vrst prijetnje ili opasnosti iz okoline. budući da se osjeća bespomoćno odnosno nedovoljno zaštićeno u drukčijem okruženju, reagira plačem kao biološki obrambenim mehanizmom traženja zaštite - jedino što u toj najranijoj fazi života njegova biologija ima na raspolaganju. naša dnk, između ostalih informacija u sebi sadrže i umemorirane informacije o strahovima koje su naši davni preci proživljavali u raznoraznim okolnostima ne bi li održali opstojnost vrste, što objašnjava impulzivnost djeteta na vanjske podražaje ako uzmemo u obzir njegovu čistu, nezasjenjenu fiziologiju i osjetlivost, i podsvjesne strahove koje emitiraju odrasli u njegovoj blizini. mišljenja sam da dijete te dobi ne reagira na neugodu potiskivanjem, što će mu biti kasnija karakteristika, nego je istog momenta spontano izražava. no sve to skupa ne umanjuje činjenicu da dijete nema razvijenu transcendentalnu svijest koja se kasnije zasjenjuje svim i svačim......, kao i urođeni nagon za održavanjem života.