I onda stop ajmo sad obrnuta psihologija. ako je to sve zaista tako, a znamo da dosta toga nažalost i jeste, ako već dvijetisuće godina Crkva pod različitim ljudskim ovakvim i onakvim vodstvom ovdje na zemlji čini toliko bedastoća (ovaj put slobodno možemo zanemariti svo dobro koje je napravila, radi i radit će) netrebamo li se zapitati ima li tu pak nešto? uzmemo li zaista realno, u svim situacijama u kojima je Crkva bila, a i u različitim narodima i sad je, neminovno je bilo da zagasne, nestane, ispari kao rosa na suncu... no vidi čuda nije. i to čuda u pravom smislu te riječi što crkvena hijerarhija ovdje na zemlji napravi gluplji potez, to onaj dio najviše hijerarhije Crkve gore sa neba napravi veće čudo iz toga i opet sve okrene na dobro. koliko god mi gledali, tražili i analizirali samo negativne strane prisustva, djelovanja i postojanja Crkve, naći ćemo sve više dokaza da nipošto nije to ljudska izmišljotina, nego zaista Kristovo tijelo koje eto dano ljudima u ruke stalno trpi kako je Krist i trpio na križu, ali daje ogromne količine milosti koje dijeluju i tamo di se nitko ne sjeti na način na koji nitko i ne pomisli... stoga, zašto se braniti? čemu demantirati? istina se brani ćutanjem, a izlazi kad tad na vidjelo. ni jedan intelektualac danas u 21 stoljeću neće zanijekati postojanje barem " nečega ", a samo uskogrudni pogled neće priznati kako u dubini svoje duše osjeća ipak jedan zov, zov ka visinama koji ga do kraja života proganja...