Nju je otvorila Mira Kočonda temom« žena i naprednjaštvo »a uključile su se Zagorka, tekstom« Napredna žena i današnji muškarci »i Zofka Kveder, pišući o« modernoj ženi i braku ». [ 15 ] Njihove feminističke teze odmah je žestoko napao Antun Gustav Matoš, [ 16 ] koji je još 1900. godine izvještavajući sa Svjetske izložbe u Parizu, mizoginim rječnikom opisao izložbu u Feminističkom paviljonu. [ 17 ] Obrušavajući se na tadašnje svjetske feministkinje, on je tvrdio da žena može biti isključivo majka i bračna družica, ali je poželjno da bude i poezija i vjernost, a da je sve ostalo prostitucija, posebno« nekakva borba za emancipaciju »(Lasić, 1986: 173).