Za razliku od onih drugih koji imaju namjeru javljati se na dražbe samo da bi preprodavali ili zamrznuli ovakav proces nekoliko godina, ja im jasnu poruku odašiljem sa podrškom građanki i građana grada Karlovca da će tada Grad ponovo ići u promjenu Prostornog plana i proglasit će to zelenom zonom ', kazao je Jelić.

davno je to bilo... inače zainteresirana za te teme podigla sam i knjigu o telepatiji u kojoj su bile i raznorazne vježbe po stupnjevima težine... ja sam ih prilagodila svojim interesima i sa cimericom iz zezancije počela vježbati... postalo je spooky kad sam 6 - 7 puta zaredom pogodila asocijacije...: eek: a onda se pridružila i treća cimerica koja je bila jako skeptična... ispalo je da mi je s njom čitanje misli još lakše... trajalo je to nekih 2 - 3 sata naše oduševljenje bilo je neopisivo: jumping: nakon 2 sada počela nas je boliti glava i sposobnosti su slabile... mijenjale smo uloge i ispalo je da ja mogu samo čitati tuđe a da teže odašiljem... nevjerojatno iskustvo ali stvarno naporno...: zvrko:

draga Lina, uh, uh, što li si ti sve pronašla u tom mom oskudnom pisamcu. ne kažem da nema neke logike u tome što pišeš i da te nisam donekle navukla na takvo razmišljanje, ali tvoja sveobuhvatna analiza je u žestokom nesrazmjeru s količinom informacija koje si dobila u pismu. tvoj odgovor bi mogao biti ok kada bi životi bili tako jednoobrazni da bi ih se dalo sažimati u kratke ulomke, ali to nije tako. međuredno čitanje je zgodna, ali podosta rizična igra. znaš, ima tu i autoironije, i nešto metafore, trunka igre, prah samozatajnosti... čini mi se da je Rujana dobro pohvatala, a i mnogi drugi.... ili si ti odgovarala stanovitoj, kako kažeš, polupismenoj Yo? svakako mi izgleda kao da si me zamijenila s nekim ili ja odašiljem nešto što sama ne osjećam niti mislim. iznenadio me komentar o depri, uopće mi nije jasno što to zvuči tako depresivno? i van mog pitanja ima života, a postavljeno pitanje nije pitanje života već samo mali segment istog, stoga to baš ne bih nazvala deprom. možda stil pisanja? bunar? šuma?

Svi vole vidjeti pjevačicu koja drži do sebe i lijepo je odjevena, na taj način odašiljem i poruku da si neke stvari mogu priuštiti jer puno radim, što opet, s druge strane, znači da sam kvalitetan i tražen izvođač.

vozim auto nepoznatom uskom cestom. nebo je propuštalo kao stari hrđavi kotao. vjetar je glasno pjevao Orff-ovu Carminu Burano, a visoka sasušena trava hvatala je ritam melodije. stari su hrastovi uz cestu rasipali lišće kao vlastelin zlatnike ubogoj sirotinji. iznenada farovi u daljini obasjaše nekakvu spodobu. maleni je čovječuljak u zelenoj pelerini od jute sjedio na nakrivljenom bijelom kamenom stupu pored ceste na kome je broj kilometara već izbljedio. stao sam i ponudio da ga povezem. nasmijao se veselo, dok su mu se hladne kišne kapi s lica sljevale na sijedu bradu i kapale s nje u jednoličnom ritmu kao stari vodeni sat. drhtao je onako mokar i promrzao. pojačao sam grijanje i ponudio mu kutiju s keksom. jao je mljackajući i pogledavao me klimajući glavom. kutiju je ispraznio nakon nekoliko kilometara i bez pitanja otpio veliki gutljaj soka što je stajao u držaću pored sjedala. podrignuo je zvučno, protegnuo se, zjevnuo i zaspao kao malo dijete. auto je trošio kilometre kao generali vojnike u velikom ratu. mjesec se nakratko pojavio između oblaka da mi kaže« ovdje sam, još uvijek te pazim », a maleni je čovječuljak hrkao kao stara šumarska pila. probudi se iznenada, kao što je i zaspao, ogleda se oko sebe, pogleda u cestu i reče: - stani, ovdje izlazim ovdje je izgledalo kao i tamo gdje sam ga pokupio, kao da sam sve ovo vrijeme vozio u krug. - hvala na vožnji, hrani i piću. - sačekaj rekao sam. tko si ti maleni čovječe? od kuda dolaziš? kamo ideš? reci bar ime - ja sam Zli Patuljak, stojim uz cestu i činim razne pakosti vozačima što tuda prolaze, kvarim im motore, bušim gume... ali ti se ne boj, prema meni si bio dobar, pa ću ti za nagradu ispuniti jednu želju. baš nešto i nisam sklon dozvoljavati drugima da ispunjavaju moje želje, o njima se brinem sam, ali bilo bi glupa ne uzeti je kad se već nudi. dobro mali čovječe, ako je tako, evo ti želja: hoću da sam u centru zbivanja, da sam na visokom položaju, da uvijek imam dobre ideje i odašiljem svijetu velike misli i da mi vjeruju i kada lažem, da sam stalno obasjan svjetlom i da su sve oči uprte u mene. - bit će tako nedaleko odavde, uz samu cestu, jedan je motel. prespavaj u njemu i kad se probudiš želja će ti biti ispunjena rekao je čovječuljak i otišao u kišnu noć. nedugo zatim u daljini su zasvjetlili prozori kao oči vile. motel kraj puta, oronuo i star, nepočišćena soba i drveni krevet. zaspao sam. probudio sam se u velikom gradu, stajao sam u centru zbivanja, obasjan reflektorima, a svi su zastajali i gledali u mene diveći se postao sam

A da bi mogao primiti informaciju koju ti ja odašiljem, trebaš se spustiti na rečenih 10 Hz.

Onaj pak tko zna što je Obnova u Duhu razumijet će poruku koju odašiljem a ona se u konačnici svodi na ovo: Vi službenici Kristovi morate se aktivnije uključiti u Obnovu koja dolazi preko pokreta Duha iako ona ne dolazi preko vaših pastoralnih programa i planova, nego je direktno pokrenuta od Gospodina, ukoliko želite doprinijeti njihovu rastu i sazrijevanju, formaciji i delegaciji.

Odašiljem stoga prijedloge, veseleći se objavi članka koji će pokazati da hrvatski književnici, publicisti, intelektualci, u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj smiju reći što misle i ostati živi. " O tome zašto ta vrckava preporuka nije prošla, s Mimom je za T-portalu porazgovarala Mija Pavliša.

Kada to što ja odašiljem netko prepozna, to je najveća nagrada - zaključuje publici omiljeni Zeko.

Ponovno zatvorenih očiju uspravljam se u sjedeći položaj i nizom neusklađenih pokreta što odaju potpunu propast dugogodišnjeg navikavanja na rano dizanje, odašiljem tijelo u hladan mrak a tople, bose, noge spuštam na hladno drvo parketa podno kreveta. Hvala Bogu na gravitaciji... pomislim niotkud.

Uzmimo samo ovu mogućnost da plesom ' zlatnog palca ' po mobu odašiljem osjecaje, misli i molitve širom web prostora.

Ja sam odgovorna. Ja sam odgovorna za svoja loša ponašanja, za negativne misli koje odašiljem i za sve loše stvari koje mi se događaju.

Svaka misao koju odašiljem u Univerzum vraća mi se.

" Iako pjesmarica nije velika obimom, puna je poruka koje odašiljem svijetu.

Zato danas, kada odašiljem ovo izvješće za koje sam zadužen, želim poslati jasan signal i uzbuniti javno mišljenje u vezi ove neprihvatljive situacije.

Iskreno, meni žene ne prilaze prve i mislim da je to zato što ja odašiljem takav stav.

Evo vas ja odašiljem kao anđele u sred vukova. 4 Ne ponesite kese, ni vreće, i ne izmjenjujte pozdrava niskim na putu. 5 U nekoj kući, u koju uđete, recite najprije: Mir kući ovoj. 6 A, nađe li se ondje jedan čovjek mira, vaš će se mir spustiti i na njega; inače, vratit će se na vas. 7 Boravite u toj kući, jedući i pij ući ono što vam daju, jer radnik zaslužuje plaću svoju.

Odašiljem i primam, osjećam da dijelimo nešto esencijalno.

U iščekivanju Vašeg odgovora, srdačno Vas pozdravlja veliki prijatelj svih naših dragih svećenika From: [email protected] Sent: Tuesday, November 29, 2011 10:32 AM E a baš mi je drago da itko svraća pozornost na ono što svaki dan odašiljem na HKR.

Konačnu poruku koju odašiljem tekstom dajem kao predložak za razmišljanje na temu može li se od stabla vidjeti šuma

Izlažem sebe... na taj način odašiljem poruku to sam ja... ovo je jako terapijski u smislu jačanja samosvijesti... a također pomaže da se vidim izvana, izađem iz sebe i pogledam što ja jesam, iz drugog ugla... kao pogled u ogledalu... u blogerskom formatu on ima posebnu dubinu... gledajući sebe, izlažući sebe, upoznajem se... stječem svijest o sebi... jednog dana možda shvatim - što ja jesam... to mi je misija, valjda... moj blog tristo posto posvećen je meni, pa i kad sam društveno angažirana, bavim se zapravo sobom... ali u javnosti... javnost mi svojom porukom pomaže da spoznam sebe naspram sredine u kojoj jesam... sve u svemu, koristan postupak u smislu samospoznaje... moje objavljivanje slika i tekstova o sebi na netu je dio mog osobnog razvoja, da ne velim rasta... valjda...

Reagirala sam grubom ljubavlju jer sam imala osječaj da vlastitom tišinom odašiljem poruku prijekora njezina ponašanja.

- Radi degutantne izjave kako odašiljem poruku da šopingom mogu liječiti sve, pa i moju patnju što više ne mogu viđati malu Lanu, odlučila sam predsjednicu udruge B. a. b. e.

Nu, dobro, iako sam samo anonimac u četiri zida, imam potrjebu i savjest svoju misao podieliti s nekim pa ju odašiljem prijateljima i znancima na razmišljanje, ukratko, u šest točaka.

Busha, Farmu, rad Nedjeljom, Bajsa, Sanadera, Nikolinu Pišek i ogroman novac uložen i bezobrazno izgubljen da bi se neke silikonske kreature tjedan dana osjećale kao zvijezde, ne radeći ništa osim ogovaranja ne želim u svojoj glavi više, pa ih ovim putem od sebe odašiljem

Iskreno, počeo je nekako napeto, premoreno, a ja nažalost uvijek upijam energiju svoje okoline, no nekad je i odašiljem jednakom mjerom, samo što ovaj put nije tako, bar zasad

Ponekad mislim da je tužno nijekati tekstove terapeutskom dnevničnošću, mojom malom tihom pucketavom frekvencijom kojom se odašiljem ne bi li me pronašli i ne bi li ih pronašla.

Ja komuniciram i odašiljem poruke, a isto tako i primam poruke koje mi svijet oko mene upućuje, tumačeći ih na svoj način, vezano za svoja znanja, iskustva (vrijednosti i stavove) te želje i očekivanja.

Ljubaznost i pristojnost se mijenja za nešto što ne odašiljem.

Moji znaju ako sam u prizemlju da sam spremna na sve, ali ako sam na katu odašiljem poruku Ne dirajte me osim ako ne trebate ili osim ako ne krvarite