Što je to s nama Hrvatima? Jesmo li zakasnili u razvoju? I nismo i jesmo.Zašto nismo? Zato što čitave legije školovanih ljudi svih profila uzaludno šalju CV-e brojeći ih u stotinama bez rezultata.Uče ih kako obaviti interview, opisati sebe, kreveljiti se pred poslodavcem, dati odgovor na pitanje " zašto žele raditi " i zašto su baš oni najbolji kandidati za posao recimo običnog trgovca ili u boljoj opciji dostavljača.To su ljudi koji su mukotrpno zaslužili svoje diplome, entuzijasti koji su na stepenicama fakulteta, sa diplomom u ruci mislili da je čitav svijet pred njima.I bili su u krivu.Iza leđa, mučki iz zasjede kojekakvi rodijaci, jarani, šoferi (bez pretenzija), garagani, dodvorice, i što bi jedan moj dobar prijatelj u šali rekao, podguzne muve, vrebali su na svako " sigurno " radno mjesto.Diploma nije bila uvjet, nju će rješavati kad i ako bude trebala.I onda jednoga dana, kako to već u svim pričama biva, otrijezni se mamurna država i vidje da je sama sebi stvorila problem.Krenu era " prisilnog " školovanja.Usmjerenje nije bilo bitno, Prometnih tehničara-ko u priči, trenerskih škola, menadžera prepisanih magisterija i sl. naravno finansirano iz proračuna.S druge strane, procvale su i kojekakve privatne škole, sa programima na razini seminara, veleučilišta za instant obrazovanje, " visokorangirani inozemni fakulteti " sa fascinantnom školarinom.U praksi bih ja to nazvao inflacija diploma.O ovoj društvenoj pojavi moguće je napisati knjige ali zadržimo se na stvarnom potencijalu, na onim momcima i djevojkama sa početka komentara, koji su upravo sad realno spremni pokriti čitavu Hrvatsku svojim prije svega pošteno stečenim znanjem, entuzijazmom i moralom.Time bi se odalo priznanje i svim onim roditeljima koji su od usta otkidali da od djece učine prave i poštene ljude.