Slijedeći postupci roditelja razvijaju kod djece prosocijalno ponašanje i potiču nenasilno rješavanje sukoba: 1. Osiguravanje djetetu osjećaja sigurnosti, predvidivosti i stabilnosti u svakodnevnom životu: - dogovoriti pravila prihvatljivog ponašanja i postaviti granice - osigurati vrijeme za svakodnevne aktivnosti, provoditi ih na isti način, na istom mjestu, imati svoje rituale (npr. čitanje priče prije spavanja) - pronaći aktivnost koja smanjuje napetost kod djeteta (sport, rekreacija, opuštanje) 2. Učenje djeteta prosocijalnom ponašanju da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da prepoznaje osjećaje djece i drugih ljudi i uživljava se u njih. 3. Pomoć djetetu da bude svjesno svoje ljutnje i da je zna riječima izreći (« Ljut sam ») 4. Razgovor o ljutnji, što je to što ga ljuti, što radi kad je ljuto, pomaže li mu to u postizanju cilja, može li se to i drukčije, kako je onom drugom 5. Pružanje djetetu načina za izražavanje ljutnje koji su prihvatljivi za okolinu (npr. udaranje jastuka, šutiranje lopte, gužvanje i deranje papira, vikanje u kutiju i sl.) 6. Zapažanje djetetova pozitivna ponašanja i odavanje priznanja za ono što je dobro učinilo, hrabriti ga i poticati u tome. 7. Izbjegavati generaliziranja djetetova loša ponašanja tj. odvajati loše ponašanje od djeteta kao osobe (npr. ne reći« Marko je zločest », nego« Marko je srušio kućicu koju su djeca napravila i to nije u redu ») 8. Prihvaćanje djeteta i izgrađivanje međusobnog povjerenja kroz jasno postavljene granice, ali i brižnim, toplim i dosljednim odnosom prema djetetu.