Prihvaćaš napokon to što ti se dogodilo s smirenim osmijehom, jer tko bi uopće tako nešto mogao zaustaviti i svi bi se smijali jer si bila previše krhka i previše slaba da ga odgurneš od sebe, " dirao me je " zar si mislila da će ti itko vjerovati od ove iste grupice ljudi koji se okupljaju na događanju svake ljudske nesreće? " dirao me je " a toliko je prošlo noći kada ti nije bilo važno jel danas sutra i jel sutra bilo jučer jer u tom položaju i toj situaciji jedina pomisao jest " krivnja je sada potpuno na meni, što god mi radi za moj je spas " Prihvaćaš napokon iscrpljenja neprestanim uzdisajima njegovog alkoholom natopljenog daha i pod težinom tijela i težinom sudbine čini se jednako podnošljivo dok ponovo ne izusti " više neću, zadnji je put " suza za suzom, patnja za patnjom, još jedna prebolna noć da se ispuni poštovanje prema samoj sebi, tako teško i tako neizdrživo u jedinstvenom pokretu ruke snažnim trzajem odustaješ od sebe i moguće pomoći slučajnog prolaznika koji te poznaje odlaziš i shvaćaš da si sada mrtva jer nisi uspjela odoljeti oštrini male, željezne stvarčice kojom ti je i on ukrašavao tijelo kada si bila " zločesta " prihvaćaš li napokon činjenicu da si htijela dočekati još jedno jutro, njegov krevet bi bio natopljen njegovom krvlju, a ne tvojom? prihvaćaš i to te i ubilo

zato jer su stariji ljudi pametni, jer ako se jednom tako odgurneš nogom, potrebna ti je triput manja sila da bi se pokrenuo s mjesta. jer ak s biciklom krečeš s mjesta trebaš se dobro uprijeti u pedalu da bi ju prvi put okrenuo.

Sjedneš na sanjke i jako se odgurneš i onda brzo poletiš

Npr. napadne te manijak na ulici, ti ga odgurneš i ako on krivo padne moraš se povlačit po sudovima i možda čak dobiješ kaznu, a on postane žrtva zapravo.

Nadam se da će ti ova poruka doprijeti do srca, prije nego ju odgurneš kao još jedan napad na vlastitu nepogrešivost.

Da potraju čovjek bi se lakše borio protiv njih, ali oni uvijek prođu i sve blokade popuste, opet si spreman da se s tugama i strahovima boriš sam, a one sitne i bezazlene stvari neprimjetno odgurneš od sebe, instinktivno, dok ideš dalje u već treći život u tako malo godina

Znam da ćeš jednog dana i ti biti tužna, možda samo taj dan, možda malo više no znam da ovaj puta neću dopustiti da me odgurneš kada te pokušam oraspoložiti, ovaj puta ću te stisnuti čvrsto uz tebe.

Uzmeš jedan proton i od njega se odgurneš nevjerovatno veliko silom.

Ubrzati možeš jedino ako se od nečeg odgurneš

Zamisli da sjediš na klupi s dečkom i kada te on pokuša zagrliti, ti ga odgurneš i počneš se osvrtati oko sebe da vas slučajno netko nije vidio.

Pa normalno da ćeš neku mrgu od psa, pa čak i onog od 20 kila fizički maknuti od sebe ako baš uporno naskakuje na tebe, no to ne znači koljenom u prsa, natezanem za šiju i sličnim, već ga rukom ili nogom lagano odgurneš, okreneš se i ne obraćaš pažnju na psa, odeš u drugu prostoriju ako treba.

Premda smatram da lopta ima i tu prednost što se moraš ustati da nešto dohvatiš, dok na ovoj stolici samo se odgurneš gdje treba... Je l '?