al to je ono što trenutno osjećam... pa sam si dala oduška nikad ga nisam napadala zbog našeg odnosa.. uvijek sam nastojala razgovarati.. ni sama ne znam koliko puta sam mu objasnila čime sam nezadovoljna, što bismo Mi trebali učiniti, što mi nedostaje, pitala njega zar njemu ne nedostaje nježnost, prisnost btw.nekada je to jako volio... on samo kaže da ne, da njemu to ništa ne fali, a svaki moj pokušaj približavanja sreže u startu... tipa razgovaramo uz kavu, šalimo se, raspoloženje je dobro, ja mu priđem, zagrlim ga, poljubim u vrat... on se izmakne ili podrigne: lol: ili me lagano odgurne i nastavi pričati kao da ništa nije bilo, ja ga pitam pa kaj me odguruješ.. onda izmotava