Uglavnom, nakon odrađene posjete (ja inače općenito mrzim bolnice) odlučismo troje posjetitelja otići na neko piće.

Unatoč tomu, odlučismo se tek za fini, prefini (da ne povjeruješ fini) espresso i sokić, te tek jedan brzinski windows shopping. Al ' nije mi žao zbog toga.

Nakon kratkotrajnog vijećnja odlučismo uzeti lokalni vlak do stanice Čankurtaran, kojoj ja također nisam uspio zapamtiti ime sve dok nismo otišli iz Istanbula.

Ništa, kad je završio karneval u Fužinama, tj. kad smo mi završili s karnevalom jer je postalo gadno hladno, a i baterija foto-aparata mi bila na izlasku, odlučismo se mi vratiti.

Dozvole nema, vrijeme polako ističe i mi se odlučismo za povratak kući.O tome smo telefonom obavijestili svoju rodbinu u Bjelovaru i najavili skori povratak za 2 - 3 dana.Neke nepotrebne stvari smo bacili u kantu I nekoliko trenutaka prije no što smo napustili hotel zazvonio je telefon i glas iz udaljenog Istambula je rekao; Sir your permission is OK.

Znajući kako tamo negdje u Nemetinu postoji nekakav Azil u kojemu žive napušteni psi, odlučismo se za posjetu ono što smo tada zatekli sada mi stanu u riječi: bezdana je bijeda i od tog početnog pogleda i uzdaha misijom nam postade okupiti ljude koji su spremni pomoći...

Zapravo nam to nije bilo na umu, ali kad nas je već podsjetila na to, šestašica i ja odlučismo otići i na sajam, vidjeti ima li zanimljivih knjiga.

Pošto smo kupili škripac, a nismo ga imali gdje staviti odlučismo se napraviti radni stol - pank.

Dakle, dojadilo nam više pisanje poruka napaljenim švalerima pa ih odlučismo sve lijepo dovest na jedno mjesto i objavit ima da su propisno zahebani.

Kako smo neki od članova kluba ljubitelji sniga, odlučismo malo uživat u radostima koje samo lipo bilo ruho na planini može pružit.

Nakon dugotrajnog i dugomisaonog vijećanja Zla i moja malenkost odlučismo tko je trojac dobitnika CD-a IQ Trening testovi inteligencije.

Kad je opet prestalo padati odlučismo da više nema odstupanja.

Za ovaj Uskrs odlučismo da u pravom smislu budemo ljudska bića - da na trenutak budemo dio obitelji napuštene dječice, invalida, starijih i nemoćnih osoba.

Ništa, umorni od dogodovština taj dan, u glavi mi se ljuljalo kao da sam na ljulji na Japici, odlučismo stati u poznati restoran u tom kraju, nisam sad više sigurna kako mu je ime, ali mislim Kod Venteka (jel je?).

A ne, ne, ne, ima još, nismo gotovi, jer Josipa Marenić puno toga nam je rekla u svojoj pobjedničinoj pjesmi tjedna za koju prosuđujući po pljesku pjesnika i poetesa ali i cijenjene publike, Roby i moja malenkost uvidjesmo da dobro odlučismo.

A zato što to odlučismo, kupih ja danas dagnje, i sad jedemo... po ovom receptu... ajme... koji gušt.. i nek mi svi u Baškoj Vodi i Makarskoj i okolici oproste što ću plivati a neće mi biti Biokovo iznad glave... ovo je bilo skupo, ali ipak za nas povoljnije... 10 dana... ajme... nakon stoljeća (tj. desetljaća) idem na more

Odlučismo ići za Tri kralja makar sikire padale i to se, kao uostalom i uvijek isplatilo

I budući da je Patak uspio dobiti nešto godišnjeg, nas dvoje odlučismo ići s njima.

Iako će u našoj kulturi i podneblju kava uvijek biti izbor broj 1 (nećemo se lagati, zar ne?), odlučismo kavopijama na nešto interesantniji način približiti čaj i njegove nusproizvode.

Pošto nam je bio uskraćen taj užitak, odlučismo posjetiti kuću jednog drugog predsjednika, također zagorske krvi, ali malo manje imućnog, jer u njegovoj kući nema zlatnih pipa, eventualno kakav kostur svinjske glave na tavanu.

Kako sam poznavao Dragu V., odlučismo posjetiti njegovu obitelj.Bijasmo najprije u župnom uredu.

I tako, puni poleta i neke nove energije, odlučismo svijetu obznaniti svoj naum da okupimo poduzetnike i da zajedno, ili stručno formulirano, sinergijski međusobnim umrežavanjem - stvorimo ' novostvorenu vrijednost ', korisnu za svakoga od nas pojedinačno

Stoga, odlučismo da kroz vlastitu žrtvu odamo počast svim hrvatskim braniteljima, izrazimo svoje nezadovoljsto i potaknemo druge kako bi promijenili ovu nepodnošljivu situaciju " Nikica i Krešimir krenuli su u prošli ponedjeljak, 11.7.2011. i sada se nalaze u Kninu, a na cilj planiraju stići u subotu 23.7.2011.

Polsatno čekanje odlučismo prekratiti uz kavicu u obližnjem restoranu.

Ekipa iz Krša nam je ponudila prijevoz do Vrdova kombijem, no mi se odlučismo ipak autima gori, i izbjeć 5 km oštrog uspona na taj način.

Konačno, vidjevši njezine radove, odlučismo se za ovakvu prezentacaiju nekih njenih ostvarenja, ne samo zbog toga da se otkriju neki modni trendovi iz imotske krajine nego i zbog mnogih drugih Antonija koje čekaju svoj izlazak u svijet u zabitim mjestima Dalmatinske zagore.

I odlučismo se na odlazak na tržnicu po narcise, meso i ostale neophodne sitnice za vikend koji provodimo kod kuće.

Odlučismo istražiti porijeklo običaja postavljanja crvenoga pijetla na krovove naših hiža, a i štala, a netko je vidio pijetla i na pesovoj kućici.

Odlučismo skoknuti i do tog stadiona, nadajući se da će možda ponestati karata pa ćemo zateći ljubitelje lopte kako se pokisli vraćaju, no ništa od toga.

u petak otvarah Vinkovačke jeseni. bilo je tu svega: i pjesme narodne i gradonačelnikova spika i sanaderova vrata europe pred kojima svi stojimo, zvonimo i čekamo nebi li tko otvorio i pijani vojnik s verbalnim uvredama i ona dva starca (neki baća i dida ili tako nekako) što su sjebali ona dva starca iz mupeta i sasvim pitka rakijica za prvu scenu monodrame " kako ću noćas napraviti svinju od sebe ". i počeli Divani. još dvije-tri rakijice pa onda vino. prva je litra bila sasvim ok ostalih se ne sjećam. svirka je, koliko se sjećam, bila dobra, jedino je onaj isluženi domoljub i bivši saborski zastupnik kićo nešto pijano baljezgario na stejđu i srao na kamare. a onda, negdje oko 2 odlučismo posjetiti još par vinkovačkih lokala. nešto eura zakačenih za žice tamburice i crne oči samo za moje uši (mislim da razbijena čaša nije pogodila nikoga ili se barem nitko nije bunio) pred zoru sam probudio pijetla, iz entog puta pogodio bravu i razbistrio mutnu glavu hladnim tušem. još uvijek mi nije sve najbistrije, ali ako čovjek ima pravo na jednu glupost godišnje ja sam svoju upravo ispucao. očigledno da sam ispao iz forme. baj ' d ' vej poslao sms " pusa iz vinkovaca " na dvije adrese (ovoga puta sigurno nisam pogrešio) p. s. bravo vinkovčani pravi ste hrvati...